Kvalitativna studija doživljene diksriminacije mladih LGBT+Q+ osoba na radnim mjestima
Usprkos nizu strategija, dokumenata te zakona o jednakom pristupu, inkluziji te zabrani diskriminacije na radnom mjestu, predstavnici LGBT+Q+ populacije i dalje se suočavaju s najsustavnijim i najtrajnijim oblicima diskriminacije u usporedbi s drugim marginaliziranim skupinama i to na području cijele Europe. U većem su riziku od nepoštenog postupanja, sustavnog ugnjetavanja, pa čak i nasilja i to gotovo u svim područjima života, zbog i dalje sveprisutne društvene stigme o načinu života LGBT+Q+ osoba.
Istraživanja pokazuju kako je to poglavito vidljivo u procesu traženja posla ili u radnom okruženju: 20 do 50% osoba osjeti neki oblik diskriminacije koji direktno utječe na jednake mogućnosti napredovanja ali i odnose na poslu. Velik broj mladih osoba zbog toga niti ne želi otkriti svoj identitet – „come out!“. Sve navedeno dovodi do lošeg mentalnog i fizičkog zdravlja, kroničnog stresa, gubitka produktivnosti, izostanka s posla i negativnih radnih ishoda.
No, zaštitni čimbenici za koje se zna da su povoljni za priznavanje svoga identiteta („coming out“) mladih LGBT+Q+ osoba je svakako prijateljsko radno okruženje, zaštita kroz radničko vijeće te upravljačku strukturu, ugovori protiv diskriminacije, jednake mogućnosti i pristupi, te mogućnosti prijave diskriminacije i mobbinga. Uključivost unutar poslovnog okruženja nije samo društveno ispravna stvar, već doprinosi kulturi jednakosti koja je ključna za uspjeh svakog kolektiva, tvrtke, organizacije, institucije. Ona stvara povjerenje, inovativnost, suradnju te timski rad koji doprinosi i razvoju poslovanja.
Kroz WE projekt provedeno je kvalitativno istraživanje među 55 mladih osoba LGBT+Q+ populacije kako bi im se „dao glas“ i mogućnost progovaranja o njihovom iskustvu (ne)diskriminacije u poslovnom okruženju. Istraživanje je provedeno u 6 zemalja, partnerica na projektu u kojima je sudjelovao i Forum za slobodu odgoja. Središnji ciljevi ovog dijela našeg istraživanja bili su (1) istražiti individualne perspektive mladih LGBT+Q+ osoba u pogledu njihovih iskustva diskriminacije općenito i na radnom mjestu, (2) istražiti čimbenike koji olakšavaju ili sprječavaju diskriminaciju i (3) identificirati strategije koje bi bile više uključivo za mlade LGBT+Q+ osobe na radnom mjestu.
Kroz strukturirane intervjue te analizom izvješća pojavile su se tri glavne teme: sudionici istraživanja su najviše progovarali o društvenoj diskriminaciji koja je duboko vezana uz sociokulturne čimbenike te nedostatak znanja o LGBT+Q+ osobama. Smatraju kako odgojno-obrazovni sustav ne doprinosi podizanju svijesti o LGBT+Q+ osobama i problemima s kojima se susreću. Sudionici iz svih zemalja smatraju da su njihova školska iskustva vezana uz spol i seksualnost (otvorena diskriminacija, psihičko i fizičko nasilje, traumatična iskustva kao distanciranja, verbalna maltretiranja i/ili fizički napadi), bitno utjecala na njihova promišljanja i strepnje na radnome mjestu.
Druga važna tema koja se otvorila kroz istraživanje je nedostatak političkog promišljanja o odgovoru i postupanju na diskriminaciju LGBT+Q+ osoba. Sudionici svih zemalja navode kako postoji generalni nedostatak sistemske podrške pravima LGBT+Q+ osobama, a najviše se očituje u slaboj ili dvosmislenoj reakciji na diskriminaciju LGBT+Q+ populacije. Neki sudionici govore o tome kako se diskriminacija „normalizira“ i prihvaća iako su neki oblici ponašanja sami po sebi neprihvatljivi (npr. šale ili vicevi u kojima se diskriminiraju LGBT+Q+ osobe, a u većinskoj populaciji se smatraju „normalnima“ i dio humora). Neki sudionici navode kako je prijavljivanje diskriminacije pravosudnim institucijama dugotrajan i mukotrpan posao, s obzirom na to da ne postoji provedba zakona, a sam proces često iscrpan i uzaludan pothvat s neizvjesnošću ishoda. Gotovo u svim zemljama nedostaje jasna, direktna i rezolutna reakcija donositelja odluka i politika u sprečavanju diskriminacije LGBT+Q+ osoba unutar društva.
Zadnja tema je diskriminacija na radnome mjestu te njene posljedice. Većina sudionika je navodila verbalna uznemiravanja kao najzastupljeniji oblik diskriminacije i to kroz neprimjerene šale, komentare, prijedloge, aluzije, drska pitanja, izjave ili tračeve. Uz navedeno, česti su javni i skriveni homofobni stavovi kao što je seksualno uznemiravanje i/ili društveno distanciranje i izolacija. Posljedice diskriminacije na radnome mjestu dovode do lošeg mentalnog zdravlja i stabilnosti, a najviše se manifestiraju kroz osjećaj izgubljenosti, srama, anksioznosti te osjećaja usamljenosti.
Generalni zaključak je kako bi se mlade LGBT+Q+ osobe iz svih zemalja osjećale uključeno u poslovni život, ključno je prihvaćanje od strane drugih (a i njih samih). Kako bi se navedeno postiglo, potrebna je sustavna edukacija, osvještavanje pojedinaca i društva, pouzdani pravni okviri i politike koje se primjenjuju na prava LGBT+Q+ osoba, te jasan stav što diskriminacija jest i što uključuje. Navedeno bi doprinijelo povećanom broju prijava osoba koje jesu diskriminirane, sankcioniranju diskriminacije i stvaranja inkluzivnijeg društva. Uz jaku antidiskriminacijsku politiku, neophodna je i socijalna mreža podrške koja uključuje psihološku i pravnu podršku. U radnom okruženju je od presudne važnosti uloga menadžera /voditelja/ ravnatelja, ali i ostalih zaposlenika u stvaranju i održavanju inkluzivne radne atmosfere te njegujuća, inkluzivna radna kultura.
Cijelu kvalitativnu studiju možete pročitati ovdje, a za dodatno usavršavanje iz navedenoga područja, prijavite se na e-seminar WE PROJECT: promocija ravnopravnosti mladih LGBT+Q+ osoba u radnoj okolini.
