U ponedjeljak, 19. siječnja 2015., preminuo je iznenada u Rijeci nakon jedne rutinske kirurške intervencije jedan od osnivača Foruma za slobodu odgoja a u više navrata i član upravnih tijela Foruma prof. dr. sc. Milan Polić.
Milan Polić rođen je 1946. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju tehničku školu. U jesen 1968. zaposlio se kao fizički radnik u DIP Delnice – Pilana Lokve. Od kraja 1968. do 1974. radio je u Radioindustriji Zagreb kao tehničar, poslovođa te referent u tehničkoj i operativnoj pripremi rada.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1973. filozofiju i sociologiju, a na istom je fakultetu i doktorirao u polju filozofije 1989. godine. Od 1974. radio je kao srednjoškolski nastavnik u Topuskom, Velikoj Gorici i Zagrebu, a od 1988. i kao honorarni suradnik na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti u Zagrebu, gdje je početkom 1992. zaposlen kao docent pri katedri za filozofiju odgoja. Filozofiju odgoja na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (na kojemu je u jednom mandatu obavljao i dužnost prodekana) predavao je do umirovljenja krajem 2011. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Od jeseni 1997. do 2009. godine bio je također i vanjski suradnik Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Osim toga, predavao je i na pedagoškim akademijama u Čakovcu i Petrinji.
Njegovi interesi ponajprije su se artikulirali u polju filozofije odgoja, ali su nezaobilazni i njegovi doprinosi u znanstvenim i javnim diskusijama o feminizmu i rodnim pitanjima (primjerice, bio je član uredništva znanstvenog časopisa „Žena“) te o problematici i/religioznosti (bio je 2006. osnivač te dugogodišnji predsjednik „Protagore“, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta). Uz ostalo bio je potpredsjednik (1990.-1991.) i predsjednik (2002.-2003.) Hrvatskog filozofskog društva, osnivač i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa „Metodički ogledi“, član uredništva časopisa „Filozofska istraživanja“ i „Synthesis philosophica“, te utemeljitelj i urednik Biblioteke „Sabrana djela Pavla Vuk-Pavlovića“.
Uz više od 150 znanstvenih i stručnih članaka, objavio je knjige „E(ro)tika i sloboda“ (1990.), „K filozofiji odgoja“ (1993.), „Odgoj i svije(s)t“ (1993.), „Čovjek – odgoj – svijet“ (1997.; 2001.), „Život i djelo Pavla Vuk-Pavlovića“ (2001.; 2013.), „Činjenice i vrijednosti“ (2006.), „Filozofija i odgoj u suvremenom društvu” (urednik, 2006.), „Filozofija odgoja za početnike“ (2014.) i „Pasteli Renata Percana“ (2014.), te prvi i u Hrvatskoj do sada jedini interaktivni multimedijski priručnik za filozofiju odgoja „Filozofija odgoja“ (2002.).
Svojim produbljenim filozofijskim promišljanjem odgoja (a i obrazovanja) Milan Polić je u našoj sredini dao vjerojatno najznačajniji doprinos emancipaciji odgoja od okova tradicionalističke pedagogije. Utemeljujući problematiku odgoja na organskoj povezanosti odgora s razvijanjem samosvijesti i kritičkog mišljenja, on je u odlučnoj mjeri sudjelovao u postavljanju temelja demokratizacije i modernizacije odgoja i obrazovanja, a svoje je koncepcije uspješno i dosljedno primjenjivao u praksi, kako u svom učiteljskom radu (na svim razinama obrazovnog sustava na kojima je djelovao), tako i u aktivističkom angažmanu, uključujući tu posebice nezaobilazan doprinos što ga je dao izgradnji Foruma za slobodu odgoja, kao i drugim organizacijama civilnog društva. Njegovom smrću nastala je praznina, koja se neće tako lako pokriti, ali njegov će nam lik biti nadahnućem za daljnji rad nadahnut idejom slobodnog odgoja i odgoja za slobodu.
Lino Veljak
član Upravnog odbora Foruma za slobodu odgoja
Milan Polić je sudjelovao u izradi izjave sa simpozija “Demokratske promjene u hrvatskom školskom sustavu: iskustva i perspektive pluralizma u školskom sustavu i obrazovanju”, organiziranom u Rijeci 21. i 22. ožujka 1996.
Demokracija školskog sustava je značajan indikator razine demokracije u društvu, ali također može i sama bitno utjecati na demokratizaciju društva. Tako bi integracija Hrvatske u Evropske asocijacije bila mnogo brža.
Smatramo da bi se gornje moglo postići primjenom slijedećih principa:
– Škola je de-politizirana obrazovna institucija i ne može imati drugih ciljeva.
– Škola je de-ideologizirana institucija koja pomaže mladim ljudima da razviju svoje ljudske potencijale i ne može služiti za indoktrinaciju bilo koje vrste.
– Zalaganje za pluralizam u obrazovanju budući da nema idealnog pedagoškog modela koji bi se mogao “prepisati” i primijeniti na sve.
– Škola u demokratskom društvu mora biti demokratska sama po sebi
– Da bi se gornje postiglo, neophodno je afirmirati dignitet obrazovne profesije
– U školskom sustavu moguće je postići demokratske promjene samo na demokratski način
Milan Polić: Predgovor knjizi Nade Topić Peratović “Humanizam za djecu”
