Na početku svake nove školske godine ponovno osvještavamo činjenicu lošeg stanja sustava odgoja i obrazovanja: preopterećeni učenici, veliki naglasak na znanju, a ne na razvoju kompetencija, potplaćeni učitelji, nastavni planovi i programi koji ne odgovaraju stvarnim potrebama suvremenog društva itd.
Posljednjih godina smo svjedoci manjka političke odgovornosti da se ozbiljno, sustavno i kvalitetno pristupi nužnoj reformi sustava odgoja i obrazovanja. Štoviše, sustav je postao dio dnevnopolitičkih rasprava, područje skupljanja politički bodova, a može se reći da je i žrtva političke trgovine. Kao glavne kočnice u reformi sustava treba imenovati neimanje vizije, volje i želje kod odgovornih da se sustav reformira – ponavljamo – ozbiljno, sustavno i kvalitetno. Uz sve to treba spomenuti i intencije da se sustav podredi jednoj ideološkoj opciji umjesto da naše škole razvijaju i izgrađuju mlade osobe koje će znati i umjeti živjeti u 21. stoljeću, koje će znati i umjeti odgovoriti na sva pitanja koja na budućnost donosi.
Na žalost, započinje još jedna školska godina koja će proći bez stvarnih promjena u sustavu odgoja i obrazovanja. Jer da je postojala stvarna politička volja i politički konsenzus oko obrazovanja kao nacionalnog interesa ove godine bi prva generacija učenika krenula u novu školu, u školu u kojoj bi učili po novim kurikulumima koje su razvili njihove učiteljice i učitelji, u kojoj bi se obrazovali u duhu suvremenog svijeta imajući na umu svoju prošlost, ali bi učili kompetencije potrebne za budućnost.
Iako je posljednje dvije godine obrazovanje bilo jedno od prioritetnih tema, iako su građani u velikom broju dva puta izašli na ulice kako bi političkim strukturama pokazali kakvo obrazovanje žele za svoju djecu smatrajući da Hrvatska može bolje i da obrazovanje može biti kvalitetnije i smislenije mi ni danas, na početku još jedne školske godine, nemamo jasan odgovor kakvu obrazovnu politiku Hrvatska želi provesti.
Odgovori za kojima uporno tragamo su
- na koji način će povećati ulaganja u obrazovanje i znanost,
- hoćemo li stvarno obrazovanje postaviti kao ključni prioritet bez kojeg nema niti socijalnog niti gospodarskog napretka,
- kakav ćemo odnos imati prema učiteljima i njihovom materijalnom i društvenom položaju,
- kada i na koji način će odgovorni shvatiti kako bez ulaganja u učitelje i njihov profesionalni razvoj nema ni kvalitetne škole (država trenutno uz proračuna izdvaja 70 kn po učitelju godišnje za njihovo stručno usavršavanje),
- na koji način ćemo pristupiti djeci s teškoćama,
- kako će se hrvatska obrazovna politika postaviti prema djeci migrantima i azilantima,
- hoćemo li uvesti u škole Građanski odgoj i obrazovanje kao odgovor na sve ekstremnije stavove djece i mladih,
- hoće li naša djeca u školama imati Zdravstveni odgoj utemeljen na znanstvenim i suvremenim spoznajama.
Ovo su iznimno bitna pitanja koja definiraju Hrvatsku za dvadeset, trideset godina. Ova pitanja pokazuju kako se obrazovanju treba pristupiti s ozbiljnim, sustavnim i kvalitetnim rješenjima, s jasnom vizijom. Ova pitanja nas upozoravaju kako parcijalna rješenja ne bi trebalo biti mjesta u odnosu prema obrazovanju.
Posebno pozivamo učitelje da ustraju u svojim naporima za kvalitetno obrazovanje naše djece, a roditelje pozivamo da im u tome pomognu. Vaša predanost i ljubav prema pozivu i prema učenicima, vaši slobodni dani i vikendi uloženi u pripremanje nastave i stručno usavršavanje je iskra koja daje nadu kako Hrvatska može bolje i onda kada sustav nije poticajan.
Učenicima i učenicima, njihovim roditeljima, učiteljima i učiteljicama, ravnateljima i ravnateljicama, stručnim suradnicima i suradnicima te svom nenastavnom osoblju škola želimo sretnu i uspješnu novu školsku godinu!
