Hvala vam što ostajete na prvoj crti u kriznim vremenima – oblikujući bolju budućnost djece, ali i svih nas.
Obilježiti ovogodišnji Svjetski dan učitelja 5. listopada možda je važnije nego ikad prije: ne samo zato jer je prošlo godinu i pol dana od početka krize izazvane virusom COVID-19 i jer su pojedine regije Hrvatske doživjele razorne potrese, već i zato jer je upravo učiteljska profesija doživjela možda i najveću transformaciju i prilagodbu u ovom periodu. Pod nazivom „Učitelji u srcu oporavka obrazovanja“ UNESCO je ovogodišnju proslavu usredotočio upravo na potporu odgojno – obrazovnim radnicima kako bi pridonosili procesu oporavka, ali i otpornosti sustava na sve sljedeće krize.
Gotovo niti jedna profesija u društvu nije preko noći doživjela tolike promjene kao što je to učiteljska profesija doživjela u periodu zatvorenih škola i nastave na daljinu. Upravo su oni bili ti koji su učenicima davali koliko toliko privid uobičajenog, normalnog života, čak i u najtežim trenutcima. Prilagodba, entuzijazam i podrška učenicima i njihovim roditeljima, stvaranje novih okruženja za učenje za svoje učenike kako bi im se omogućilo nastavak obrazovanja, sve to bilo je i još uvijek je izuzetno važno kako se učenje i obrazovanje niti u jednom trenutku ne bi zaustavilo.
Iako načelna potpora i zahvalnost odgojno – obrazovnim radnicima u našem društvu postoji, na žalost temeljni dokumenti i strategije još uvijek ne prepoznaju važnost značajnijeg ulaganja u materijalni i društveni položaj odgojno – obrazovnih radnika i radnica. To najbolje možemo vidjeti na primjeru „Nacionalnog plana oporavka i otpornosti“ u kojem se znatna financijska sredstva planiraju uložiti u obrazovanje, čak 7,5 milijardi kuna u sljedećih 5 godina. Iako je iznos značajan i najveći koji se ikad uložio u obrazovni sustav u Hrvatskoj, plan ulaganja usmjeren je gotovo u potpunosti na infrastrukturne projekte, a samo deklarativno prepoznaje unapređenje materijalnog i društvenog položaja učitelja i nastavnika. Iz rečenica poput „Dugoročno, racionalizacijom troškova, planira se osigurati prostor za povećanje plaća nastavnika što će isto pridonijeti povećanju atraktivnosti zanimanja…“ jasno je kako ovaj Nacionalni plan oporavka i otpornosti zapravo ne planira povećanje kako društvenog, a tako ni materijalnog položaja jedne od najvažnijih profesija u društvu. Barem ne u sljedećih 5 godina.
Protekla godina podsjetila nas je i na to kako i koliko brinemo o djeci u društvu. I mada je nakon svakog tragičnoj slučaja fokus javnosti i političara obično na sustavu socijalne zaštite, moramo se podsjetiti kako u preventivnom djelovanju najveću ulogu imaju upravo predškolsko i školsko okruženje.
Upravo u krizi i nakon krize, ozbiljno ulaganje u nositelje sustava, u njihov profesionalni i stručni razvoj iznimno je važno, jednako važno, ako ne i važnije od ulaganja u infrastrukturu. Brinuti o njihovoj dobrobiti kao i jačati kompetencije učitelja i nastavnika za rad u vremenu post-pandemije, jačati njihovu otpornost na krize koje nam slijede, na prepoznavanje emocionalnih i psihičkih stanja s kojima se učenici suočavaju (a pretpostavlja se kako će sve više i više učenika trebati potporu u zaštiti mentalnog zdravlja), pružati potporu za autonomiju u kreiranju nastavnog procesa u čijem je središtu dijete trebali bi biti prioriteti i središte svih budućih obrazovnih politika.
Jer učitelji su ti koji oblikuju bolju budućnost za djecu, ali i za cijeli svijet.
Svim odgojno – obrazovnim radnicama i radnicima želimo sretan njihov dan, Svjetski dan učitelja!
