Ivana Đerek, 3. r., II. gimnazija, Zagreb
Sve počinje s djetetom koji ulazi u školi. Dijete jednostavnog i iskrenog srca s maštom kakvu samo dijete može imati. Cilj školstva od sada postaje očuvati to dijete. Očuvati ga kroz čitav proces obrazovanja kako nikada ne bi izgubilo svoju dobru i iskrenu namjeru, svoju radoznalost i zaigranost, svoj mali svijet prepun genijalnih ideja. Svijetu trebaju takvi odrasli ljudi. To je cilj škole budućnosti.
Zato je prvi korak na početku školovanja bitan kako na samom početku ne bismo izgubili to dijete. Prve četiri godine moraju biti posvećene igri i otkrivanju. Najvažnije bi bilo čitanje priča, pisanje, igra, rad rukama, čak i gledanje crtića. To bi zauzimalo većinu dana, a zatim bi ostatak vremena djeca učila osnove matematike, pisanja, čitanja i stranog jezika. Ostale predmete svladavali bi kroz igru i neformalno učenje. Priroda i društvo pretvorila bi se u sadnju cvijeća i skupljanje smeća, likovni i glazbeni bili bi vrlo bitni, učenici bi ukrašavali svoje učionice, učili i stvarali pjesme, a svaka godina završavala bi velikom priredbom koja bi se sastojala od svih ideja koje su te godine niknule iz dječjih glava. Dakako puno bi vremena provodili u prirodi pa bi nastava trajala do 16 sati.
Nakon prve četiri godine slijedile bi četiri godine prijelazne faze. U njoj bi djeca svoje vještine slušanja, pisanja i razmišljanja usmjerila na činjenično znanje o stvarnom svijetu. Djeca su već naučila sjediti i slušati ili gledati i razmišljati, samo što sada bajke, crtiće i igre zamjenjuju stvarnim pričama o tome kako funkcionira svijet i ljudi u njemu, te priče djeci bi mogle biti jednako nevjerojatne kao i one izmišljene, tako da će tada glavni posao nastavnika biti nikada ne prestati pričati priče. Djeca tada upijaju kao spužve i četiri godine moći će svladavati osnove svih predmeta od zemljopisa i povijesti do fizike i kemije. Bitan dio je da neće biti ocjena jer jednostavno neće biti vremena za njih od svih priča koje profesori imaju ispričati, ali će djeca dobivati zadatke koje će morati ispuniti kako bi prošla razred i ponovila gradivo. S obzirom na to da je faza prijelazna, ne smijemo zaboraviti da i dalje barem pola vremena dijete treba imati slobodu i priliku za vlastito stvaralaštvo kroz ples, pjesmu, priču, glazbu ili glumu. Djeca će tada biti najmotiviranija za stvaranje i jako je važno da imaju pažnju svakog profesora, pedagoga ili psihologa kako bi im pomogli da ideje pretvore u stvarnost.
Nakon svega toga dolazi ono najljepše, srednja škola. Srednja škola temeljila bi se na „sokratskom dijalogu”, učenik bi slušao, ali sada već i izražavao svoje mišljenje i oblikovao ga kroz raspravu s profesorom i ostalim učenicima. Zato opet ne bi bilo mjesta za ispite i ocjene, ali učenici bi svaka tri mjeseca polagali inicijalne ispite iz hrvatskog, matematike i stranog jezika. Glavna ideja srednje škole je kroz predmete koje bi učenici odabrali, naučiti izraziti sebe i svoj stav, ali prije svega stvoriti ga i imati potrebu za njim. Učenici bi morali svladati komunikaciju i kritičko razmišljanje jer će to od njih zahtijevati radoznalo i prijateljsko dijete koje iz njih nije nestalo. To dobro dijete bit će ključno za novi svijet koji mi sada ne možemo ni zamisliti, ali sigurno postoji neko dijete u nekoj klupi kome vlastita mašta ne da mira i ova škola to sigurno neće propustiti.
