Završetkom prve godine projekta, objavljeno je istraživanje “Pravo u svakodnevici – o poučavanju temeljne pravne pismenosti u školama”, u suradnji Foruma za slobodu odgoja sa Pravnim fakultetom Sveučilišta u Rijeci te Veleučilištem u Rijeci.
Cilj istraživanja bio je „istražiti poželjni stupanj pravne pismenosti u nizu europskih država te sukladno rezultatima izraditi resurse potrebne za uvođenje programa poučavanja elementarne pravne pismenosti“. Točnije, ovim su se istraživanjem željela mapirati temeljna pravna znanja, vještine i vrijednosti koji bi trebali imati učenici na završetku osnovnog (14-godišnjaci) i srednjeg obrazovanja (18-godišnjaci).
Mapiranje je provedeno korištenjem dviju metoda: (a) raspravama u fokusnim skupinama s učiteljima i učenicima i (b) provedbom upitnika za pravne stručnjake i praktičare.
Prvi dio publikacije je istraživački izvještaj o provedenom mapiranju kompetencija koje bi trebale činiti temeljnu pravnu pismenost. Točnije, istraživanjem su mapirana pravna znanja, vještine i vrijednosti koje bi svaki učenik trebao imati na kraju osnovnog ili srednjeg obrazovanja. Izvještaj donosi rezultate koji se odnose na Hrvatsku, a koji su prikupljeni od učenika:ca, učitelja:ica i pravnih stručnjaka:inja i praktičara:ki.
U razgovoru s nastavnicama o kompetencijama za koje smatraju da su vrlo bitne za temeljnu pravnu pismenost istaknule su čitanje i razumijevanje ugovora. Između ostalog, osvrnule su se na prava učenika i poznavanje istih:
„Evo, recimo, naši maturanti. Kada završe srednju školu, period od 1.9. do 1.10., ako su upisali fakultet nemaju zdravstveno, nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje i navodno ga ne mogu nikako ni ostvariti. Znači, oni su kao sada ostali bez osiguranja i mjesec dana mogu koristiti zdravstvene usluge bez problema. Ako završe u bolnici, znači rečeno je, ako se nešto ne daj Bože dogodi, platit ćete bolnicu pa ćete doći nama pa ćete se žaliti pa će taj novac biti refundiran. (…) A većina zapravo maturanata i brucoša žive u uvjerenju da imaju zdravstveno osiguranje tih mjesec dana, a zapravo su ono, ako se nešto ne daj Bože dogodi, u velikom problemu. Znači, jednostavno ne odustati. Ako smatrate, ako osjetite da nešto nije u redu, da to tako ne može biti – biti uporan. Evo, ja kažem, ja lupam glavom o zid. Razbit će se ili moja glava ili zid. Evo, tako je s našim pravnim sustavom i s bilo kakvim sustavom s upravnim postupcima i slično.“
Dok je kod učenika i učenica poznavanje prava vezanih za zapošljavanje i radne odnose je bila jedna od kompetencija koju su učenici najčešće spominjali:
„Možda nam sada nije to bitno, ali u budućnosti će nam biti bitno da znamo svoja prava kod zapošljavanja. Jer, na primjer, u mnogim državama žene imaju manje mogućnosti. I kod iznosa plaće da imaju jednaku plaću kao i muškarci i da se zapošljavaju na određenim prostorima.“
„Ja mislim da je jako bitno znati prava za zapošljavanje preko ljeta. I da jako puno učenika ne zna na koliko sati imaju pravo raditi i takve stvari mi padaju na pamet. Neke tvrtke iskorištavaju na neki način zbog neznanja koje imamo.“
Nastavnice su najčešće navodile da su stvarne životne situacije najbolji način savladavanja temeljne pravne pismenosti. Kao ciljeve podučavanja prava ispitanice su navele razvijanje svijesti za borbu za svoja prava, osnaživanje učenika za traženje pomoći, prijavu nepravilnosti i samozauzimanje.
„Mlade se treba naučiti da se bore za svoja prava, da nemaju pognutu glavu. Moraju ustrajati sami za sebe, ne očekivati od nekog drugog, od odraslih itd. Moraju osvijestiti da sami moraju napraviti nešto i tek tada može doći do nekih pozitivnih promjena.“
Upitnici s pravnim stručnjacima i stručnjakinjama te praktičarima i praktičarkama su obuhvaćali sedam pravnih područja i pripadajuće teme za svako područje. U svakom od zatvorenih pitanja ispitanici su trebali odrediti je li konkretna tema bitna za pravnu pismenost 14-godišnjaka ili 18-godišnjaka.
Njihovi odgovori su isticali da bi podučavanje 14-godišnjaka u temeljnoj pravnoj pismenosti trebalo usredotočiti na teme privatnog života i zabave, virtualne stvarnosti i odnosa u obitelji.
Dok bi se kod podučavanja temeljne pravne pismenosti 18-godišnjaka trebalo usredotočiti na osnove građanskog prava, osnove pravnog poretka i državne organizacije te poduzetništvo i rad, a manje bi trebalo imati u fokusu teme iz privatnog života i zabave te virtualne stvarnosti.
Drugi dio publikacije sadrži metodologiju istraživanja koje je provedeno u sklopu projekta u četirima državama koje sudjeluju u projektu. Radi se o Portugalu, Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Uz teorijski okvir istraživanja, ovaj dio publikacije sadrži i sve popratne materijale koji su korišteni u provedbi istraživanja.
Ovo istraživanje je prije svega pokazalo kako postoji određeni stupanj slaganja između pravnih stručnjaka i praktičara, učitelja i učenika da je potrebno uvesti u odgojno-obrazovni sustav teme i sadržaje kojima bi se osiguralo da buduće generacije dosegnu određeni „stupanj vladanja pravnim jezikom“. Poznavanje temeljnih pravnih koncepata i ovladavanje pravnim jezikom zasigurno će donijeti niz koristi za učenike što i oni sami prepoznaju.
Informacije o provedbi projekta i rezultatima istraživanja u drugim državama sudionicama projekta možete saznati na mrežnoj stranici projekta – https://thelawproject.eu/.
Dokument je nastao u okviru Erasmus+ projekta “Pravo u svakodnevici” (broj ugovora:2021-1-HR01-KA220-SCH-000031584). Ova publikacija financirana je sredstvima programa Erasmus+ Europske unije. Njezin sadržaj isključiva je odgovornost autora i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
