prof. dr. sc. Dubravka Miljković
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prije nekoliko godina pozvali su me u srednju školu koju je, neugodno davno, završio moj sin, da održim predavanje za učitelje. Rado sam pristala. Kad je napokon došao taj dan i ja se (ponovo) našla unutar te školske zgrade, smrzla sam se! Samo sam čekala da pred mene iskoči razrednica s popisom prigovora na sinovljevo učenje i ponašanje! Zbog tih sam prigovora na kraju i odustala od dolazaka na konzultacije, a s roditeljskih sastanaka nestajala prije nego što bi me razrednica i pokušala zaustaviti. Odavno je razrednica otišla u mirovinu, smirila me kolegica koja me je dočekala, no to mi je onda bilo i žao jer joj nisam mogla ispričati kako mi je sin ipak ispao skroz normalan i vrlo uspješan.       

Zašto najčešće dolazi do sukoba na relaciji roditelj – učitelj?

Istraživanja pokazuju  da učitelji i roditelji vrlo različito gledaju na uzroke nediscipliniranog ponašanja učenika (učitelji krive roditelje, a roditelji učitelje), pa je jasno da će njihova komunikacija kad se dogodi nešto loše biti otežana.

Roditelji i učitelji, već po logici stvari, imaju različitu perspektivu. Naime, dijete se može na jedan način ponašati u kući (pa različito se ponaša i kad je s jednim, a kad s oba roditelja, kad je s djedom ili s bakom), a na drugi način kad je u školi; čak se i na nastavi kod različitih učitelja ponaša na različite načine, vješto se prilagođavaju postavljenim granicama. U svakoj se zbornici zna što kojem učitelju učenici „smiju“ napraviti, a što se kojem ne usude napraviti ni u snu.

Različita je i interpretacija nekog učeničkog ponašanja, kako od strane različitih učitelja, tako i od strane učitelja i roditelja. Svatko je na svoj način pristran. Ono što je za roditelja „malo živahnije ponašanje“, za nekog učitelja može biti „neodgojenost“, a netko drugi neće na to „ni trepnuti“. I naposlijetku, u svakom roditelju čuči nekadašnji učenik sa svim svojim dobrim i lošim školskim iskustvima i frustracijama koja farbaju odnose danas-roditelja s dječjim im učiteljima. Što učiniti?

Ako ste učitelj(ica):

• Komunikaciju s roditeljima uspostavite na samom početku školske godine; nemojte čekati da se dogodi neki problem.
• Odmah jasno recite kako želite da vas oslovljavaju, kad mogu doći u školu, u koje vrijeme i zbog čega vas smiju zvati telefonom (ako smiju), o kojim temama možete raspravljati (rad i ponašanje njihovog djeteta), a o kojima ne (o metodici nastave, npr.).
• Ako se roditelji ne pojavljuju na roditeljskim sastancima ili informacijama – nazovite ih, ili im napišite pismo. Nemojte ih napadati i optuživati, samo ih zamolite da dođu.
• Koliko god vam je neko dijete „nemoguće“, nemojte roditelju govoriti samo o lošim stvarima – nijedan se neće osjećati dobro (a „smrzavat“ će se i kad godinama poslije bude prolazio pored škole).   Neki mogu postati i agresivni i ljuti na vas. Dakle, svaki put recite i ono što je dijete učinilo dobro i pozitivno pa će roditelji tako lakše prihvatiti i one neugodne informacije.
• Stalno naglašavajte ulogu truda u postizanju uspjeha. Koliko je god dijete pametno, nerealno je očekivati dobre ocjene ako ne uči.
• Razmislite kako roditelje možete uključiti u život i rad škole: mnogi bi to željeli, ali ne znaju kako. Možda neki mogu doći u razred i predstaviti djeci svoje zanimanje. Nekima možda možete djecu odvesti u posjet.

Ako ste roditelj:

• Od malih nogu usađujte djetetu svijest o važnosti obrazovanja! (Točno je, ima onih s tri razreda škole i mercedesom, kao i onih s doktoratom i bez posla, ali to su ipak izuzeci.)
• Poštujte učitelje svoje djece i s poštovanjem o njima govorite (osobito ako su vam djeca u blizini).
• Vodite računa da dijete redovito ide u školu, dolazi na vrijeme i nosi sa sobom sve što je potrebno.
• Odmah javite ako dijete zbog bolesti ili nekih drugih razloga neće doći u školu.
• Podržavajte pravila škole kad je u pitanju ponašanje učenika i disciplina.
• Podržavajte dijete u pisanju domaćih zadaća i ostalim vrstama učenja.
• Odazivajte se na roditeljske sastanke i ostale školske aktivnosti.  
• Kao što ni vi ne volite da vam netko dijeli savjete o tome kako trebate raditi svoj posao, to ne vole ni učitelji. Želite li s njima održati dobre odnose, obuzdajte se od izjava tipa: Jučer sam ga pitala i sve je znao…; Mislim da je trebao dobiti 5…; Drugi isto nisu znali, a samo je ona dobila 1…; Moja prijateljica je isto profesorica fizike i ona kaže…; Ja sam inženjer i…; Ona je meni rekla i ja joj vjerujem (ona nikad ne laže) i sl.

Imajmo na umu – roditelji i učitelji partneri su na istom zadatku: omogućiti djetetu da razvije svoje optimalne potencijale, osposobi se za samostalan život i bude sretno.