Tko ide prema cilju i traži sreću, taj pronalazi sebe!
Zamisao je pozitivna misao kad je baš dobro osmišljena.
(poslovice učenika X. gimnazije „Ivan Supek“)

Četvrti webinar u sklopu programa „Škole podrške“ (Foruma za slobodu odgoja i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku), 17. siječnja vodila je prof. psihologije Marija Roth i bio je posvećen važnosti razvoja socio-emocionalne inteligencije te socio-emocionalnih vještina. U svom predavanju za 32 sudionika i sudionice iz škola Sisačko-moslavačke županije prof. Roth istaknula je da je najvažnija vrijednost socio-emocionalnog učenja u tome što razvija kompetencije djece i mladih koje im omogućuju da  „čuju“,  razumiju i prihvate što im emocije govore. Također im omogućuju da odaberu djelotvorna ponašanja koja će im koristiti za održavanje dobrih odnosa, donošenje zdravih i odgovornih odluka, osobnih i društvenih te u konačnici razvoj otpornosti i dobro mentalno zdravlje.

Roth je sudionike i sudionice podsjetila na Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti Covid-19 i potresa iz 2020. godine na organizaciju odgojno-obrazovnih procesa i dobrobit učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj istraživanje Instituta za društvena istraživanja. Rezultati su pokazali kako je pandemija negativno ili izrazito negativno utjecala na život velikog broja učenika, što se najčešće manifestira kroz  depresiju, anksiozna stanja, strahove, ali i niz drugih pojava, poput socijalne izolacije i osamljivanja. Navedene poteškoće učenika direktno utječu na povećanu zahtjevnost rada odgojno-obrazovnih djelatnika te stvaraju sve veću potrebu za sustavnim stručnim usavršavanjem iz područja mentalnog zdravlja.

Škola u tom kontekstu također igra značajnu ulogu u stvaranju zaštitnog ili rizičnog faktora razvoja otpornosti i dobrog mentalnog zdravlja djece i mladih. Škola može razvijati socio-emocionalne kompetencije kroz nastavni proces, kroz izvannastavne aktivnosti i  sat razrednika,  u okviru svojih  pet ključnih sastavnica (1) samosvijest, (2) regulacija emocija, (3) društvena svjesnost, (4) vještina u odnosima, (5) odgovorno donošenje odluka.

Za razvoj svake sastavnice Roth je ponudila niz kreativnih tehnika koje je moguće koristiti unutar nastave, primjerice na početku sata, kako bi se osiguralo da se učenici fokusiraju, ali i kao uvod u nastavnu jedinicu i cjelinu koja se planira obraditi. Ponudila je i aktivnosti unutar cijelog školskog sata ako nastavnici odluče cijeli sat posvetiti navedenoj temi. Neki od primjera aktivnosti i tehnika u razvoju socio-emocionalnih kompetencija su:

Samosvijest

Mogu se koristiti uvodne kratke aktivnosti (tzv. ledolomci) koje pomažu nastavniku da dobije pažnju učenika, ali i da oni sami osvijeste svoje interese, pronađu smisao za sebe i grade svoj identitet.

Za ledolomce mogu se koristiti asocijativne karte ili izrezane slike iz novina s uputom da svaki učenik_ca odabere jednu kartu/sliku i na temelju nje u 30 sekundi promisli o odgovoru na pitanje Kako sam?, u minuti prodiskutiraju sa svojim parom te u sljedeće dvije minute svi zajedno. Ovakva tehnika je poznata pod nazivom Think – Pair – Share Strategy.

Za dužu aktivnost kojom se učenike želi potaknuti na promišljanje o sebi i tome kako su, mogu se koristiti sličice, ali i kockice sa slikama (npr. Story Cubes) koje im mogu pomoći da pričaju o sebi – Što se njima danas događa? Kakav im je bio današnji dan? Što očekuju od sebe i drugih? i sl. Također, niz likovnih aktivnosti mogu poslužiti kao mjesto povezivanja i opservacije o sebi i svojim emocijama, ali i osiguravaju da učenici naprave zajednički produkt koji za njih ima neku vrijednost. Roth je navela kako današnji mladi rijetko imaju prilike stvarati nešto s rukama i kako je za njihovo dobro psiho-fizičko i emocionalno zdravlje važno nuditi im ovakve prilike u školi.

Samostalno reguliranje emocija (eng. Self-management)

Fokus je potrebno staviti na aktivnosti kojima djeca i mladi imaju prilike upoznavati svoje emocije i učiti regulirati svoja ponašanja kojima onda utječu i na regulaciju emocija. Roth navodi kako je rječnik emocija kod učenika izrazito siromašan i samim time nemaju mogućnosti i boljeg upoznavanja sebe. Posljedično, to dovodi i do nemogućnosti uspješnog reguliranja emocija koristeći konstruktivnija ponašanja kojima bi postali samouvjereniji, uspješniji, usmjereniji na razvoj svojih vještina (a ne nedostatke), te prevladavanje osobnih problema ili kriza. Neke od aktivnosti mogu biti aktivnosti učenja rječnika emocija te potom detektiranja navedenih emocija u našim tijelima. Koje emocije osjećam u tijelu? Gdje se one nalaze? U kojem dijelu tijela osjećam najveću energetsku aktivnost, a u kojem ne?

Posebnu pažnju bi trebalo obratiti na to kako se učenici izražavaju o samima sebi – koriste li pozitivan ili negativan samogovor? Imaju li razvijene sposobnosti biti sami sebi podrška ili sami sebe dodatno sabotiraju, unesrećuju i kritiziraju ?  U slučaju da čujemo kako se negativno izražavaju o samima sebi (npr. Svi su bolji od mene, Ja sam loša osoba, Ja ništa ne valjam i sl.), ne smijemo propustiti priliku ponuditi im drugu perspektivu i dati im podršku u stvaranju temelja za pozitivan samogovor (npr. Svi su bolji od mene – učenika_cu pitati A kako to tvoji prijatelji rade drugačije? Koje oni metode koriste ili Možeš li ih pitati što njima pomaže?).

Društvena svjesnost

Primjer aktivnosti koja pomaže djeci i mladima da shvate kako drugi ljudi imaju drugačije perspektive i da su vrijedni poštovanja je na primjer davanje praktičnih zadataka. Zadaci se mogu dogovarati na tjednoj, mjesečnoj razini ili čak i na razini školske godine u kojima mogu sudjelovati pojedinci ili grupe učenika  o čijim izvršenjima izvještavaju svoje kolege i kolegice i promišljaju o sebi u tom kontekstu.

Aktivnost „Superjunaci“ je također aktivnost kroz koju mogu promišljati o svojoj ulozi u društvu/zajednici/razredu kroz promišljanje o svojim „moćima“ i njihovom korištenju u svojoj realnosti. 

Vještina u odnosima

Za razvoj vještine u odnosima nužno im je davati prilike i nuditi im niz aktivnosti koje uključuju rad u paru, grupi te poticanju komunikacije, dijeljenje mišljenja i zajedničkih ciljeva. Primjer takvih aktivnosti je i BINGO koja im omogućava interakciju, povezivanje, otkrivanja vlastitih interesa i jakih strana i otkrivanja interesa i jakih strana kolega u razredu. Pitanja i tvrdnje u BINGU mogu biti vezane uz gradivo, socio-emocionalno učenje te njihova kombinacija (Tko je najbolji u matematici? Tko vozi bicikl? Tko je sportaš? Tko lijepo pjeva? Tko pomaže drugima?).

Poticajna aktivnost za razvoj vještina u odnosima, ali i razvoj empatije i suosjećanja je i poticanje učenika na nasumično ljubazna djela – promišljanja o tome što bi mogli lijepo učiniti za nekoga drugoga. Kao razvoj ideje može poslužiti i film Šalji dalje (eng. Pay it Forward) ali i obilježavanje Dana činjenja dobrih djela (17.2. – Američki nacionalni dan). Dodatno, možete s učenicima izraditi kalendar dobrih djela te svaki mjesec definirati koja ćete dobra djela u narednom mjesecu raditi. 

Odgovorno donošenje odluka

Razredna debata uči učenike kako formulirati argumente, aktivno slušati i s poštovanjem se ne slagati sa svojim vršnjacima. Debata uključuje promišljanje i donošenje osobnih i društvenih odluka i ciljevi su joj razvoj međusobnog komuniciranja te uvažavanje mišljenja s ljudima s kojima se ne slažemo.

Uz debatu, aktivnost može biti i razvoj dijaloga s učenicima o tome što je za njih odgovornost i odgovorno ponašanje.

Ako možete, Roth predlaže završetak svakog školskog dana njegovim sumiranjem i isticanjem namjere – Kakav je bio vaš dan? Kako ćete ga završiti? I što nosite iz njega za sebe?

Napomene i metodika poučavanja

Bez obzira na dužinu trajanja aktivnosti, Roth je napomenula da se vodi posebna briga oko toga da aktivnosti budu partnerske i grupne kako bi se davala prilika učenicima da međusobno komuniciraju, dijele svoje stavove, misli i osjećaje te da uče aktivno slušati, suosjećati i razvijati vještine u odnosima, ali i kvalitetnije učiti (vršnjačko podučavanje). 

No, napomenula je kako nije samo cilj provesti aktivnost, već nakon njih razgovarati o procesu – Kako mi je bilo? Što se sa mnom događa kroz ovu aktivnost? Što se sa mnom dogodilo u odnosu na druge? Treba li mi pomoć? Mogu li i ja drugim ponuditi pomoć i podršku?

Aktivnosti je važno vremenski ograničiti – mogu biti petominutne na početku sata, ili aktivnosti koje se protežu na cijeli sat. Ako se vrijeme unaprijed najavi i definira, učenicima se daje prilika da se bolje organiziraju oko izvršavanja zadatka, uči ih se regulaciji vremena i potiče razvoj vještine da unutar određenog vremena izvrše određeni zadatak.

Sve predložene aktivnosti i ideje kao i kontinuirani rad s učenicima na razvoju njihovih socio-emocionalnih kompetencija osposobljavaju učenike za bolje razumijevanje i prihvaćanje sebe i drugih, utječu na akademske rezultate učenika (bez obzira na to iz kojeg okruženja dolaze), osiguravaju njihovu veću angažiranost u učenju, jačaju njihovo samopouzdanje, samosvijest, potiču razvoj pozitivnog samogovora i  otpornosti što dovodi do smanjivanja rizika od odustajanja i lošeg mentalnog zdravlja.

Sve ovo pomaže da škole ostanu otvorene i da (p)ostanu mjesta učenja, odrastanja, zabave, druženja i zaljubljivanja.