Početkom srpnja posjetili smo Grad Sisak, Grad Petrinju te se susreli s predstavnicima Sisačko-moslavačke županije. Također je održan susret s 15-ak ravnatelja i stručnih suradnika sisačko-moslavačkih škola, u Strukovnoj školi Sisak koja nas je ugostila u svom prekrasnom prostoru.
Pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, sport, branitelje i civilno društvo Grada Siska, g. Grgurač izrazio je podršku projektu i predstavio stanje sisačkih osnovnih škola, dosadašnje inovativne projekte, kao i planove za budućnost. Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Petrinje, gospođa Jasmina Robinić Tkalčević izrazila je također spremnost praćenja napretka projekta i po potrebi uključivanja u projektne aktivnosti. Istaknula je trenutne prioritete koji se vežu uz intenzivnu fazu rušenja neupotrebljivih objekata u Petrinji te potrebu da se dugoročno planiraju različite aktivnosti oporavka čitave zajednice.
Gđa Sonja Čatić, Voditeljica Odsjeka za prosvjetu, kulturu i šport Sisačko-moslavačke županije pozdravila je prisutne na sastanku predstavnika škola projekta „Škole podrške“ i pratila njihova izlaganja o situaciji u školama, s posebnim naglaskom na psihološko stanje i mentalno zdravlje učenica, učenika i djelatnika/djelatnica. Zajedno sa sudionicima raspravljala je o aktualnoj situaciji škola koje su ostale bez primjerenih objekata i neizvjesnosti koja se veže uz jesen te administrativne nedostatke i prepreke u bržoj obnovi i izgradnji škola.
Nakon pozdrava ravnatelja Strukovne škole, dipl. ing. Ivice Beloglavca, sudionice i sudionici sastanka (ravnateljice, stručni suradnici, učiteljice) podijelili su svoja iskustva i istaknuli niz poteškoća s kojima su se nosili ove školske godine, kao i svoja viđenja mogućih problema koji ih tek čekaju. Od škola koje se nalaze u iznimno siromašnim i nerazvijenim krajevima, onih čiji su učenici, a i poneki djelatnici u kontejnerima i privremenom smještaju, zatim onih čiji učenici iskazuju sve veće emocionalne poteškoće ili smetnje ponašanja (a školskih psihologa nema dovoljno), pa sve do onih koji su „dobro“, ali svjesni da će posljedice tek doći s idućim periodom.
Zaključuju kako je prije svega važno odraslima koji skrbe o djeci osigurati osnovne uvjete života i psihološku podršku, kako bi mogli biti tu za svoju djecu i svoje učenike. Ocjenjuju dostupne resurse često neadekvatnim i površnim.
Složili su se da se online nastava pokazala jako lošim odabirom za mentalno zdravlje učenika, naročito onih s manje mogućnosti. Također su istaknuli koliko je važno osigurati svim školama fizički prostor u koji se u rujnu mogu vratiti s početkom nastavne godine, kao i sumnju da će se to ostvariti. Potpuno neprihvatljivim ocjenjuju sporost i birokratiziranost procedura koje se primjenjuju u obnovi objekata te njihovu nepovezanost s trenutnom vrlo akutnom situacijom u kojoj bi naglasak trebao biti na dobrobiti djece i na osnovnim uvjetima života stanovnika.
Više o projektu: Škole podrške
