Sveobuhvatni program UNICEF-a i Foruma za slobodu odgoja Škole podrške: učenje za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje je u lipnju završio sa svim svojim aktivnostima. Trogodišnja provedba projekta je ove godine sa Sisačko-moslavačke županije proširena i na Međimursku i Varaždinsku županiju te su škole koje su se uključile u projekt dobile sveobuhvatnu podršku u jačanju kompetencija ravnatelja:ica, učitelja:ica, nastavnika:ica i članova i članica stručne službe u području mentalnog zdravlja, inkluzivnih praksi, razvoja socio-emocionalnih kompetencija djece i mladih te razvoja otpornosti i stvaranja dobre suradnje s roditeljima.
U ovoj školskoj godini u projektu su sudjelovale 42 osnovne i srednje škole, 179 odgojno-obrazovnih radnica i radnika i preko 3300 učenica i učenika. Uključene škole, školski timovi i učenici ulaze u mrežu Škole podrške koja od 2021. godine kontinuirano povećava. Trenutno su uključene 72 osnovne i srednje škole, s 317 odgojno-obrazovnih radnica i radnika i preko 9200 učenica i učenika.
Program se sastojao od 41 sata stručnog usavršavanja i supervizija za uključene članove školskih timova i to kroz edukacije: “Škole podrške: učenje za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje“ , “Metodika poučavanja djece iz skupina u nepovoljnom položaju” , “Zajedno: suradnja s roditeljima u školi” te dvije supervizijske radionice.
Dodatno, 20 ravnatelja i ravnateljica je prošlo sveobuhvatni program Akademija za ravnatelje:ice od 55 sati stručnog usavršavanja čiji je cilj bio ojačati ravnatelje škola za inkluzivno vođenje škole s posebnim naglaskom na dobrobit i mentalno zdravlje djece i mladih.
Članice i članovi školskih timova su kroz školsku godinu provodili socio-emocionalne radionice s učenicima na satovima razredne zajednice, kao izvannastavne aktivnosti, preventivne programe, ali su neke od tema otvarali i kroz same nastavne sadržaje
Neki od komentara uključenih učiteljica i učitelja o zadovoljstvu provedbe radionica na osobnom nivou te u kojim kompetencijama su osnaženi:
Drago mi je da s učenicima mogu raditi na emocijama i njih učestalo razvijati. Osobno smatram da je njih potrebno uvijek nadograđivati.
Osnažena sam u svakom pogledu jer uvijek mislim da puno toga ne mogu ili neću znati, ali kad na kraju vidim pomake koji su možda mali, ali hrabri shvatim da ipak mogu i znam. Mislim da meni, kao učitelju, riječ ohrabrenja znači jako puno jer puno puta mislim da je nešto nemoguće, ne vidim svrhu i posumnjam u svoj rad.
Osjećam se sigurnije i mogu predvidjeti neke situacije.
Kroz radionice razmišljamo i o sebi te unapređujemo komunikacijske sposobnosti, toleranciju i gradimo veće razumijevanje za učenike, ali i veću vjeru u sebe. Osnaženija sam u pogledu komunikacije s učenicima.
Osjećala sam se kompetentno, osnaženo i entuzijastično.
Komentari provedbe radionica s učenicima te promjene koje su uočili:
Zadovoljna jer sam uočila kako se učenici s vremenom otvaraju i govore bez zadrške o temama o kojima nisu javno do sada govorili. Učenici su ojačali i svoje samopouzdanje.
Mislim da su radionice korisne u razvijanju emocionalne otpornosti djece i u jačanju razrednih povjerenja. Također, učitelji su se mogli bolje povezati s razredom k naučiti više o djeci.
Promjene kod učenika su: bolja komunikacija, uspješnija suradnja među učenicima.
Spontano i ispunjeno- učenici su bili opušteni, često su pitali kada ćemo ponovno imati takve Sate razrednika.
Promjene kod učenika: stekla sam više povjerenja kod učenika nakon provedene radionice.
Učenicima se približila tema osjećaja te su osnaženi da prepoznaju iste, djeluju u skladu s njima, ali na pozitivan način. Učenici su se povezali sa mnom, kao stručnim suradnikom, te se tijekom boravka u školi poboljšala komunikacija između nas.
Članice i članovi školskih timova su dobili paket publikacija i materijala „Škole podrške“ koji se sastojao od publikacija, radne bilježnice za učenike i letaka za roditelje.
Protresi! zbirka nastavnih priprema za razvoj emocionalne otpornosti i suočavanja s krizom
Tvoja supermoć: zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otpornosti
Članice i članovi školskih timova zadovoljni s edukacijama i supervizijama i smatraju da su doprinijele razvoju njihovih kompetencija u radu s djecom i mladima na ove teme te ističu da su im i publikacije vrlo značajne.
Navode sljedeće o tome koje su im aktivnosti bile najkorisnije i zbog čega:
Razmjena iskustava
Osim sadržaja radionica, najviše me se dojmila povezanost između učenika i mene, te sam istekao dojam da su mi puno više emocionalno bliži.
Radionice i predavanja jer se iz svega rodi još novih ideja; riječi ohrabrenja kad mislimo da ne možemo i ne znamo dalje.
Teme o suradnji s roditeljima. Dobila sam smjernice što i kako u određenim situacijama. Supervizijska radionica na kraju zbog razmjena iskustava.
Provedba radionica s učenicama i učenicima (“Protresi!”, “22 ideje za otpornost”, “Tvoja super moć” ).
Supervizijske radionice i edukacije (posebice prva i treća) – zbog razmjene iskustva, osnaživanja u radu i učenja nečeg novog.
Najkorisnija mi je bila dvodnevna edukacija u listopadu te priručnici s razrađenim radionicama koje su jednostavne i dobro razrađene.
Zahvaljujemo svim članicama i članovima školskih timova, ravnateljima i ravnateljicama koji su prepoznali važnost programa Škole podrške i zajedno s nama još jednu godinu za redom implementirali temu dobrobiti u svojim školama i podržavali djecu i mlade u razvoju socio-emocionalnih kompetencija.
Škole podrške se provodi i sljedeće školske godine u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku te se program uz Sisačko-moslavačku, Međimursku i Varaždinsku, širi i u Koprivničko-križevačku i Virovitičko-podravsku županiju.
