Search
Close this search box.

Škola budućnosti

Podijeli

Ana Šafarić, 2. r., Graditeljska škola Čakovec

Može li u budućnosti postojati škola koja se razlikuje od sadašnje? Škola u koju učenici dolaze sretni. Škola u kojoj zapravo učimo nove stvari, stvaramo nova prijateljstva i stječemo nove vještine. Voljela bih misliti da takva škola stvarno može postojati, no gledajući kako se obrazovni sustav nije promijenio već desetljećima, ta nada polako nestaje. Učenici troše veliku količinu vremena na školu, učenje i zadaće, što im ne ostavlja slobodnog vremena za stvari koje vole. Iako je svatko različit, u našem obrazovnom sustavu nema mjesta za posebne tretmane. Sustav se temelji na zapamćivanju, pa se tako djeca koja brzo i lako pamte smatraju odličnim i pametnim učenicima, a djeca koja trebaju malo više vremena smatraju se lijenima. Kreativnost i talenti djece zanemaruju se, a njihova se osobna mišljenja potiskuju. Slušaj, šuti, sjedi, riješi. Ipak, samo kritiziranje neće nam pomoći, treba nam promjena.

Za početak, mislim da bi usmena ispitivanja trebala biti ukinuta ili barem najavljena učeniku koji će odgovarati. Jedini razlog zašto je ispitivanje uopće dopustivo jest da se djeca potaknu da ne uče kampanjski već kontinuirano. U savršenom svijetu to bi bila dobra ideja, no u stvarnosti učenici imaju previše obaveza da bi uspjela učiti svaki predmet uzastopno, pa moramo birati prioritete. Također postoje ljudi koji zbog anksioznosti jednostavno ne mogu stajati i odgovarati pred drugima, ali već smo svi upoznati s činjenicom da škola rijetko vodi brigu o mentalnom zdravlju učenika. Ako se učenici požale na nekog profesora, najčešće nitko ništa ne poduzme, učenici se karakteriziraju kao lijeni i onda gube povjerenje u autoritete. Mislim da bi se trebala povećati pauza za užinu i izbor hrane jer je opće zdravlje učenika još jedno područje koje se zanemaruje. Morali bismo imati veći izbor izvannastavnih aktivnosti, više sportova, glazbe, kreativnosti. Trebalo bi uvesti obavezan predmet na kojem se djeca uče samostalnom životu, npr. kuhanju, čišćenju, plaćanju računa, politici i općenito važnim stvarima. Školska dvorana trebala bi uvijek biti otvorena učenicima, ne samo za vrijeme Tjelesne kulture. Dobili bismo šansu upoznati više učenika iz škole i pritom biti aktivniji.

Za kraj, mislim da bi škole trebale slaviti više praznika, ukrasiti hodnike i upriličiti priredbe (koje bi organizirali učenici). Škole bi izgledale znatno ljepše i vladala bi bolja atmosfera, a učenici bi se mogli riješiti stresa, zabaviti se, družiti i pokazati svoje talente ostalim učenicima. Škole podcjenjuju snagu sitnica koje učenicima mogu popraviti dan. Nadam se da škola budućnosti postoji i da nije u onoj dalekoj, već bliskoj budućnosti. Škola u kojoj su učenici sretni i stječu nova znanja.

Ova web stranica zahtijeva kolačiće kako bi pružila sve mogućnosti. Korištenjem ove web stranice vi se slažete s pravilima njihove uporabe.