Projekt „Škole podrške“ ulazi u zadnju fazu provedbe, ali učitelji i stručne:i suradnice:i iz ukupno 28 škola, nastavljaju s provedbom radionica s ciljem razvoja emocionalne pismenosti i psihološke otpornosti učenika. Cijelo vrijeme trajanja projekta, sudionice:i projekta, uz to što rade s učenicima, pohađaju i predavanja, webinare, ali se susreću i online na supervizijskim susretima na kojima im pružamo podršku u njihovim nastojanjima. 9. veljače tako smo održali treći u nizu supervizijskih susreta na kojem se okupilo 21 sudionik:ca. Kao i na prethodnima, i na ovom su s nama podijeli svoje zabrinutosti, nadanja i potrebe, što im ide dobro, što uspijevaju postići sa svojim učenicima, a što im ide teže, te kako ih možemo dodatno podržati.

Učenici i učenice velikom većinom jako dobro reagiraju na radionice, spremno razgovaraju o sebi i svojim osjećajima, pri čemu se primjećuje da oni mlađeg uzrasta puno otvorenije pristupaju raznim temama, dok je za adolescente i mlade ipak potreban poseban pristup i dodatan poticaj. Ipak, svi oni, i djeca i mladi, odmah prepoznaju radionice kao važno mjesto gdje se mogu izraziti i gdje ih se sluša. Stručne suradnice:ke i druge sudionike:ce brine naravno  i obnova koja se ili ne događa ili se događa izuzetno sporo, što otežava i uvjete pružanja psihosocijalne podrške učenicima. Ono što im je također otežavalo provedbu ovakvih sadržaja je naravno i nepovoljna situacija s čestim bolovanjima i izolacijama kolega i samih učenika.

Primjećuje se i da je porasla potreba za pružanjem podrške učenicima i premda se stručni suradnici i nastavnici oslanjaju na dostupne usluge u zajednici, ističu veliku potrebu zapošljavanja u školama većeg broja stručnih suradnika, naočito psihologa.

Uskoro se sa svima njima vidimo i uživo, 17. i 18. ožujka na posljednjoj dvodnevnoj edukaciji o stvaranju obrazovnog okružja i procesa usmjerenih na dobrobit djeteta i njegov socio-emocionalni razvoj.