„Budućnost nosi mnoge izazove, traži promjenu, slobodu. Budućnost traži toleranciju. Živjeti znači prihvaćati drukčije jer i oni su naši prijatelji, susjedi, kolege, braća, sestre, djeca… Svi se međusobno razlikujemo, a zajedno činimo šarenu cjelinu, cjelinu koja je dio budućnosti, budućnosti koja je dio promjene.“ *
Iako se tolerancija objašnjava i kao trpeljivost nečega ili nekoga, tolerancija ima i svoje puno šire značenje. Tolerancija je otvorenost prema sebi i drugima, prihvaćanje sebe i drugih u svoj svojoj različitosti i susretu tih različitosti unutar društva u kojem živimo. Tek kada dopustimo sebi istraživanje svoje i tuđe različitosti, moći ćemo i vidjeti njenu ljepotu i priliku koju nudi u stvaranju kvalitetnih odnosa baziranih na uzajamnom poštivanju, suosjećanju, zajedništvu i zajedničkom djelovanju u stvaranju uključivih lokalnih zajednica.
„Tolerancija je sve ono čega u društvu nedostaje i sve ono što jednom društvu treba. Ona je toliko dobra, toliko širokogrudna, slobodna, šarena, vesela, ritmična. Tolerancija je ona vesela pjesma koja ti popravi dan, šalica najdraže jutarnje kave, trenutak kada ti tramvaj dođe na vrijeme ili kada te obavijeste da nemaš prvi ili zadnji sat. Logično je zapitati se zašto je nema više u društvu?“.*
Prošla, a i ova godina obilježene su pandemijom COVID-19 te potresom u Gradu Zagrebu i posebice razornim potresima na Baniji. Uz puno boli, straha, ljutnje i neizvjesnosti, prošla i ova godina su nam dale i priliku da se bolje razumijemo, povežemo i shvatimo da u našim različitostima postoji nešto isto i zajedničko. A to je da nam svima trebaju drugi ljudi, druženja, socijalizacija. Trebaju nam drugi da se s njima smijemo, ali i da nam budu podrška i oslonac u teškim i izazovnim vremenima. Zadnje dvije godine su pokazale koliko su nam važne škole i zajedništvo koje one stvaraju, ali i kako su važan i neraskidivi dio lokalne zajednice.
Upravo zbog toga, ključna pitanja ovogodišnjeg natječaja su bila:
Što kad se ne slažemo?
Kako jedni druge prihvaćamo i podržavamo?
Poštujemo li različito mišljenje?
Što činimo kad se ne slažemo?
Upoznajemo li i cijenimo drugačije od sebe?
Kako prihvaćamo sebe i promjene koje nam se događaju?
Odgovori i rješenja na ova pitanja su nam pristigla kroz 130 likovno-literarnih radova i školskih projekata na kojima je radilo 630 učenika i učenica uz mentorstvo 118 učitelja i učiteljica iz 63 osnovnih i srednjih škole Hrvatske. A vaši radovi nam još uvijek pristižu, tako da će krajnji broj svih vas koji s nama bojite svijet tolerancijom biti puno veći!
Kroz sljedećih mjesec dana ćemo s vama dijeliti njihove odgovore, ideje, razmišljanja i kreativna rješenja putem Facebook stranice Foruma za slobodu odgoja te Svi mi koji bojimo svijet tolerancijom.
Pratite nas i bojite s nama svijet šarenim bojama tolerancije!
*Odlomak iz priče „Tolerancija“ Jana Sameka*, učenika Prve ekonomske škole iz Zagreba, pod mentorstvom Ivane Drvar.
**Plakat pod nazivom „Oboji svijet“ koji prati objavu teksta izradila je Mihaela Kopić, učenica Osnovne škole „Mladost“ Jakšić, pod mentorstvom Ančice Eđed i Ivane Novak Kamenčak.
