Drage i dragi naši,

ako se bojite ili vam nije ugodno ući u razred/odgojnu skupinu ovaj put, niste sami! Upravo to čujemo ovih dana dopisujući se i telefonirajući s vama, prvenstveno u školama iz središnje i sjeverne Hrvatske, dok istovremeno tugujemo za teško oštećenim školama u Sisačko-moslavačkoj županiji u koje se još dugo vremena nitko neće moći vratiti. No, kao što nam često i sami kažete, škola nije zgrada – škola je zajednica, i zato se ovih dana pitamo kako biti tu za vas i zato vam pišemo ovo “pismo”.

Nastava u školama počinje 18. siječnja, a vrtići nisu ni imali “odmor”. Tko je uopće imao ikakav odmor ovaj put pitamo se, oporavljajući se od traumatskog događaja koji naravno nije jednak za sve, u kojem su ljudi izgubili život, bliske osobe, dom, školu, imovinu, mnogi miran san, a većina osjećaj mira, sigurnosti i predvidivosti.

Kao da već nismo (bili) načeti strahom, neizvjesnošću i gubicima koji se nižu ove godine, nov nas je potres podsjetio na svu našu slabost i ranjivost s kojima smo se morali suočiti. A onda i na snagu, izdržljivost i podršku koju si možemo dati i koju nosimo u sebi.

Istovremeno, brinemo o našim najmlađima i mladima, želeći im pružiti kakav takav osjećaj sigurnosti i utjehe, povezanosti i nade, pa ako još u to stane nešto obrazovanja, super.

Ne znamo i nismo sigurni kakvi ulazite u novo polugodište, ali možemo pretpostaviti. Želimo da znate da smo mi tu, i da nastavljamo sa svim programima, o čemu više možete pronaći ovdje. Na 4. smo katu pa se ljuljamo, ali oštećenja nema jer smo iz Đorđićeve preselili u noviju zgradu (privremeno!).

Za početak dijelimo s vama (hvala kolegici prof. Lonza!) kompilaciju materijala za psihološku podršku u krizi i nakon kriznih događaja (namijenjenih odraslima, djeci, mladima, stručnjacima, roditeljima…) u kojoj ćete, nadamo se, pronaći korisnih i inspirativnih riječi, spoznaja, materijala, radionica i ideja za sebe i za rad s djecom, kolegama i roditeljima. No, naravno, ako ste vi osobno ili škola/vrtić u kojem radite na području koje je najpogođenije potresom, shvaćamo da je ovo vrijeme prije svega za egzistencijalnu brigu o sebi i svojim bližnjima, za brigu o sigurnom mjestu za život i rad, a tek onda za promišljanje psihološkog oporavka i proradu iskustava. No, ako vam pomaže, to može biti i paralelni proces.

Ovdje vam želimo predstaviti i kratki pregled ideja o tome što sve možete raditi prije, i jednom kad se vratite u škole i vrtiće. Uz napomenu da je to samo mali isječak naših razmišljanja i da je puno važnije da svaki pojedinac i svaka ustanova pronađe vlastite načine suočavanja i otpornosti.

Početi sa sobom

Kad bismo iz sveg tog bogatstva materijala mogli izdvojiti u malo riječi što vam želimo, bilo bi to otprilike:

• Da pronađete svoje sigurno mjesto (unutar i izvan sebe). Ovo su dani kad razmišljamo o svojim kućama, zgradama, ustanovama i pitamo se koliko su sigurne. Prije svega, pozabavite se pitanjem sigurnosti i pričajte o tome s onima koji o tome nešto znaju, a u stanu i školi pronađite sigurna mjesta i prođite zajedno vježbu za ponašanje tijekom i nakon potresa. Potražite informacije koje vam ulijevaju sigurnost i povjerenje i dozvolite si trenutke potpune opuštenosti kako biste oporavili tjelesnu i mentalnu energiju. Na sreću, naše tijelo i um beskrajno su mudri i nakon što odrade evolucijski važnu reakciju “bijega, borbe ili blokade” (koju smo mogli osjetiti više manje svi ovih dana), postupno će se smirivati i vratiti u stanje ravnoteže.
• Da mislite na svoje tijelo i svoje mogućnosti (koliko god možete, ali i još malo više!). Strah i novi izazovi s kojima smo suočeni mogu nas jako iscrpiti. Osjetite što vaše tijelo sada može, a što ne može, što vam paše raditi (i ne raditi) i budite strpljivi i blagi prema sebi. Dajte si maksimalno vremena koliko vam je potrebno da… (upišite slobodnu asocijaciju). Za neke će to biti odmor i duže spavanje, za neke ostati budan malo duže, za neke određena vrsta hrane, kretanje, duboko disanje, tuširanje, svjež zrak.. otkrijte što vam treba!
• Da ponovo (ili još bolje) upoznate sebe i ono što vam je potrebno na dnevnoj bazi da se osjećate dobro (od posve malih do onih većih stvari). Znamo da to nije uvijek lako uz hrpu obaveza, briga, posla i možda brigu o drugim članovima obitelji, ali sad je važnije no ikad da pronađete tih “15 minuta” za sebe, bilo to tišina i gledanje u prazno, šetnja, “kava” s bliskom osobom, omiljena serija, kuhanje, vaš pas, bicikl, ništa, “ono nešto”,… nastavite niz!
• Da iskoračite prema djeci s kojom radite, prema njihovim roditeljima i bez straha progovorite o svemu što smatrate važnim i što poduzimate kako bi se osjećali sigurnima. Oni čekaju i gledaju kako ćete sada postupiti, kako im prići. Od vas će naučiti o tome kako se mogu suočavati s krizom i kako život ide dalje i opet postaje lijep. Potrebno im je da ste tu za njih, i cijenit će svaki oblik komunikacije, poziv, poruku, mail, sastanak, i naravno kad opet počne nastava, radionice i sadržaje u okviru kojih će moći lakše integrirati što se dogodilo njima i njihovim vršnjacima.
• Da otvorite prostor razgovora i dijeljenja iskustava, osjećaja i potreba, i čujete ih s potpunim prihvaćanjem. Ne morate imati sve odgovore i ne morate biti još posve dobro kako biste ih saslušali i pružili im priliku da se osnaže i podrže jedni druge. Ovo vrijedi i za djecu i za roditelje. Možete koristiti razne forme: sastanak, Zoom, e-mail, anketa, poziv, što god smatrate najjednostavnijim za vas, kako biste ostvarili kontakt i istražili kako su i gdje su, i s čim dolaze na prvi dan škole. Surađujte s kolegama, povežite se, ne morate to raditi sami.
• Na kraju, da to isto pružite jedni drugima u kolektivu i osjetite zajedništvo i snagu suradnje. Vjerojatno to već radite, čujete se s kolegama, planirate, pričate. To je sada najvažnije. Vrijeme je za timski rad! Želimo vam mirno i mudro vodstvo ovih dana, ono koje povezuje, okuplja, osnažuje. Da budete dobri jedni prema drugima, udružite se i osjećate da niste sami.

Kako se vratiti u radni prostor?

Još je ponešto dana ostalo do 18. siječnja, i mada su mnogi od vas već na radnom mjestu i/ili sudjelujete u raznim humanitarnim akcijama s kolegama, dobro je imati još ponešto mirnijih dana i polako se pripremiti na povratak u školsku zgradu, zbornicu i razred (ili pred računalo), rad s učenicima i suradnju s kolegama i roditeljima.

Razmislite o tome kako se osjećate pri pomisli na povratak na radno mjesto, koji su vaši strahovi i zabrinutosti. Ako ima sluha za to, podijelite ih s kolegicama i kolegama, nadređenim osobama, otvorite razgovor o tome. Ako sumnjate u konkretno stanje zgrade, osnivač škole trebao bi dati školi garanciju da je zgrada pregledana od strane statičara i sigurna za boravak. Također, škole sve više zahtijevaju da Ministarstvo izda jasne upute o ponašanju u školama u slučaju potresa.

Što se tiče vašeg osobnog osjećaja sigurnosti i pripreme za “prvi dan”, preporučuje se prošetati jedan dan za vrijeme praznika do škole, jednostavno da fizički prođete taj put, pratite kako vam je, o čemu razmišljate, što osjećate. Drugi put će biti lakše i kad počne nastava imat ćete više energije za suočavanje s izazovima tog dana.

Ne morate se praviti da je sve OK! Čak i ako “zgrada stoji”, svi znamo da se u nama i oko nas puno toga “pomaknulo” i trebat će vremena da se iznutra rekonstruiramo i namjestimo.

Ravnatelji/ce i stručni/e suradnici/e

Na prvim zajedničkim sastancima, razgovarajte o mogućim reakcijama na potres i zabrinutostima koje pojedinci imaju. Potpuno se posvetite djelatnicima, tome kako su i što im je potrebno. Možda stručni suradnik/ca mogu pripremiti kratku prezentaciju o mogućim reakcijama, kako ih osvijestiti i normalizirati. Potičite na razgovor, dijeljenje iskustva te provjerite ako trebaju dodatnu podršku. Pokažite suosjećanje, podijelite vlastito iskustvo, budite strpljivi, prihvatite stanje kakvo jest.

Ako se nalazite u području Sisačko-moslavačke županije, najvažnije je da postoji međusobna podrška i uvažavanje konkretnih obiteljskih situacija (nedostatak ili narušena sigurnost doma), odnosno da ste upoznati s težinom situacija u kojima se učitelji i roditelji vaše škole nalaze.

Koristan materijal možete naći na online platformi “kako si?” Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Učitelji/ce i razrednici/ce

Razgovarajte s učenicima o proživljenom potresu. Ispitajte kako su i kako im je bilo, potičite ih na aktivno slušanje, osjećaj solidarnosti i empatije. Provjerite imaju li obitelji na pogođenim područjima. Provjerite jesu li sudjelovali već u nekim akcijama pomoći te postoji li nešto što bi oni htjeli napraviti da možda pomognu svojim vršnjacima. Naravno, imajte na umu da je najvažnije da  prije svega budete dobri prema sebi u smislu koliko toga, kada i komu sve možete pomoći. Vodite računa o svojim mogućnostima i realnosti.

Možda je prilika da učenicima na nastavi na zanimljiv i interaktivan način objasnimo proces nastanka potresa i povezanih znanstvenih činjenica kako bi bolje razumjeli ovaj prirodni fenomen koji nam se događa.

Ako je moguće, neka stručni suradnik/ca održi predavanje za razrede o mogućim reakcijama na potres (tjelesnim, emocionalnim i ponašajnim) i tome kada bi se ipak trebali obratiti za pomoć i kome se mogu obratiti za pomoć. Naravno, uvažite i one koji možda ne žele toliko otvoreno o svemu razgovarati.

Koristan materijal možete naći u letku Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Zagreb.

Suradnja s roditeljima

Važno je posvetiti posebnu pažnju upravo roditeljima, jer su oni prva linija podrške učenicima. O roditeljima uvelike ovisi koliko se djeca sigurno osjećaju, koliko smireno i stabilno, ali dijelom i kakvu će podršku dobiti s budućom (živom ili on-line) nastavom. Istražite formu koja vam sada paše:  roditeljski sastanak, predavanje, dijeljenje korisnih materijala on-line ili uživo kako biste pokazali svoju prisutnost, vodstvo i podršku upravo njima.

Za kraj, možda vam ovaj put ne možemo reći “Sve će biti u redu”, “I ovo će proći” ili “Bit će bolje” jer ni mi ne znamo.

Možda da počnemo s “Bit ćemo tu”.

Ali se nadamo, zajedno s vama – jer puno će toga biti dobro, puno toga će proći i biti bolje – da će nam godina 2021. donijeti i lijepe stvari!

Želimo vam svako dobro u Novoj!