U okviru projekta Let’s talk: razvoj rodno osjetljivog programa mentalnog zdravlja za mlade razgovarali smo s mag. psych. Danielom Miloševićem koji trenutno radi kao pripravnik kliničke psihologije u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. Daniel je ujedno i mlada osoba pa nam je dao perspektivu mentalnog zdravlja i rodno osjetljivog pristupa kao stručnjak i kao mlada osoba. Pitali smo ga što uopće znači rodno osjetljiv pristup mentalnom zdravlju te kako rodne uloge utječu na mentalno zdravlje pojedinca. Pričao je i o tome kako mladi danas gledaju na mentalno zdravlje i što im uopće treba u tom području. Cijeli intervju objavili smo na našem YouTube kanalu, a možete ga pogledati OVDJE.

Mladi su danas općenito osvješteniji o svom mentalnom zdravlju nego što je to bilo prije. No, činjenica da je mentalno zdravlje sastavni dio zdravlja nije još sasvim prepoznata u općoj populaciji. I dalje postoji stigma i sram vezan uz dijagnoze i poteškoće koje se vežu uz mentalno zdravlje. Daniel se slaže da današnji mladi imaju dosta informacija o mentalnom zdravlju, medijski sadržaji su takvi da ih senzibiliziraju na određene stvari iz ovog područja, na važnost i odrednice mentalnog zdravlja. No ovdje postoji dužnost stručnjaka koji rade na tom polju da ih zaštite i vode jer pristup ogromnoj sferi informacija koje nisu kontrolirane, a često ni posve točne, može biti opasan. Daniel je ovu tvrdnju ilustrirao poznatim primjerom:

Slijediti dijagnoze s TikToka nije baš najpametnije, npr. možeš pomisliti da imaš OKP samo zato što voliš da su stvari uredne i da lijepo stoje na stolu.

Stoga je važno za sve koji rade s mladima, bilo u sustavu formalnog obrazovanja, bilo u zajednici, grupno ili individualno, obratiti pozornost, biti prisutan:na, slušati i voditi mlade. 

Važno je mladima dati šansu da nam kažu što ih muči. Nećemo napraviti pogrešku ako poslušamo osobu, ako reagiramo čak i na nešto što možda nije neka prijeteća situacija ili ugroza od opasnosti. Tako ćemo poslati poruku osobi da smo tu za nju i da smo spremni reagirati. 

Nadalje, važno je da ono što nam mladi govore shvatimo ozbiljno, ali i da imamo na umu da ih kao stručna i životno iskusnija osoba trebamo zaštititi i voditi. Važnu poruku im možemo poslati i tako što ćemo im dopustiti da budu mladi, nepromišljeni, impulzivni u svom istraživanju okoline i svijeta u kojem se nalaze, a mi im možemo dati dosljedna i jasna pravila o toj okolini i pružiti podršku i vodstvo.

Također je važno i za osobe koje rade općenito s mladima, i one koji rade na zaštiti mentalnog zdravlja, da sva stručna znanja koja imaju obnavljaju. U današnjem raznolikom svijetu, tu raznolikost treba ne samo dozvoliti, nego i prigrliti.

Kako bismo mogli pomoći osobi na način na koji je njoj pomoć potrebna kao individui, moramo poštovati sve njezine dijelove. Važan dio svake osobe je i njezin identitet, pa onda samim time i rodni identitet. 

Važno je ovo u mnogim područjima života, a svakako u području zaštite mentalnog zdravlja. Razgovarajući o rodnim ulogama i njihovom utjecaju na mentalno zdravlje, upozorava na njihovu štetnost ako ih gledamo kao na fiksne, nepromjenjive, normativne takve kakve jesu: 

Važno je razumjeti da rodni identitet osobe utječe na nju i cijeli njezin život. Postoje norme i rodne uloge koje su unaprijed pripisane muškom i ženskom spolu, odnosno muškom i ženskom rodu. Takva uloga ima već unaprijed propisane setove ponašanja koja se odnose ne samo na ponašajnu razinu, nego i na emocionalnu i kognitivnu. Primjerice, kad se dječaci rasplaču često im se kaže: „Nemoj plakati, ti si dečko“ jer prema muškoj rodnoj ulozi, za muškarca nije baš svojstveno da pokazuje svoje emocije. Na sreću, neki od tih koncepata se mijenjaju u današnje vrijeme, pa su se onda i te norme malo promijenile. No i dalje postoji narativ da bi se žene i muškarci trebali ponašati u skladu s određenim normama.

Teško je kad generaliziramo jer postoje pojedinci koji se ne uklapaju u rodne norme i uloge i onda je važno i njima dati poruku da to što oni osjećaju nije krivo ili loše i da zapravo mogu postojati u ovom svijetu slobodni i autentični takvi kakvi jesu.

Rodno osjetljiv pristup, pored razumijevanja i prihvaćanja različitosti u rodnom identitetu, uključuje i otvorenost i uključivost u pogledu rodnog izražavanja. Primjerice, to se odnosi na jezik, pa je važno obraćati se osobi na način na koji ona to želi, a najlakše ćemo to saznati ako pitamo kad nismo sigurni, ili ju poslušamo ako već i sama izrazi određenu preferenciju. Također, upozorava Daniel, naše društvo jest heteronormativno, pa ako želimo podržati i doista razumjeti svaku osobu, i u ovom aspektu možemo raditi na povećanju uključivosti. 

Za kraj je s nama podijelio da psihologiju voli baš zato što pomaže ljudima koji imaju ozbiljne poteškoće, postaviti dijagnozu, naziv poteškoćama, pomoći u liječenju, ali puno pomaže i ima “privilegiju” raditi i sa zdravim ljudima kojima je dobro ali mogu i htjeli bi biti i bolje. 

Nemaju svi dijagnozu, nemaju svi bolest, ali svi imaju pravo potražiti pomoć.

Za kraj ističemo još jednu važnu poruku: 

Važno je mladima dati prostora, ali i imati razumijevanja za ljude koji rade s mladima, jer to nije uvijek najlakši posao.

Cijeli intervju objavili smo na našem YouTube kanalu, a možete ga pogledati OVDJE.

Projektom „Let’s talk“ istraživali smo rodno osjetljiv pristup te razvili program mentalnog zdravlja mladih (obuku i materijale) kako bismo jačali ključne osobne i socijalne kompetencije svih koji rade s mladima. 

Projekt je sufinanciran sredstvima programa Europske unije Erasmus+. Ova publikacija izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.