Prvi dio 2022. godine u projektu BE-IN bio je posvećen provedbi istraživanja u partnerskim zemljama (Italija, Cipar, Austrija, Mađarska i Hrvatska) kako bismo istražili postojeće politike, strategije i najbolje prakse povezane sa socio-emocionalnim i inkluzivnim učenjem, te zatim edukacijskom platformom odgovorili na prepoznate potrebe nastavnika:ca i učenika:ca.

Prilikom istraživanja poseban je naglasak bio na:

• utjecaju pandemije na potrebe nastavnika:ca i učenika:ca
• na pitanjima kako oni razumiju pojmove inkluzija i socio-emocionalno učenje te
• što njima nedostaje u svakodnevnom školskom životu kako bi bili zadovoljniji i motiviraniji. 

U svakoj je partnerskoj zemlji prvo napravljena analiza dokumenata koja je za našu zemlju pokazala kako postoje već mnogi zakoni, propisi, odluke kojima se nastoji osnažiti ranjive skupine te je po tom pitanju situacija u Hrvatskoj ohrabrujuća. Također su ohrabrujući podaci prema kojima je Hrvatska jedna od najuspješnijih europskih zemalja po tome što mladi puno rjeđe napuštaju školovanje nego u drugim EU zemljama.

Problem nastaje kada je riječ o praksi podrške ranjivim učenicima:ama u školama, gdje nažalost često:

1. ne postoje uvjeti za provedbu, nedostaje potrebna podrška odgojno-obrazovnim djelatnicima:ama kao i edukacije o temama koje se tiču podrške ranjivim skupinama
2. nedostaje i sustavnija provedba kao i nadzor provedbe inkluzivnih praksi
3. također, postavlja se pitanje tko su ranjive skupine, nisu li svi učenici:e na neki način ranjivi i što s onima čija ranjivost prolazi „ispod radara” i ne posvećuje joj se dovoljna pozornost: učenici:e s problemima mentalnog zdravlja, učenici:e iz ruralnih područja, LGBTIQ+ učenici:e, djeca migranti, mlade majke… Znači li najčešće inkluzija uključivanje učenika:ca s teškoćama i pripadnika:ca manjina ili bi uz važnu podršku tim ranjivim skupinama trebala značiti i uključivanje svih – jer smo svi u nečemu drugačiji i ponekad trebamo različite podrške?

Posebno se istaknuo i problem različitih startnih pozicija: nedostatak vrtića, posebice u ruralnim sredinama te za one nižeg socio-ekonomskog statusa, već na početku odgojno-obrazovnog puta produbljuje već postojeće razlike koje su nastale zbog nejednakih životnih uvjeta. Na taj način odgojno-obrazovni sustav umjesto da izjednači šanse svoj djeci imajući na umu njihove različite pozadine, samo ih dodatno produbljuje.

S vremenom se lošiji školski uspjeh učenika:ca često pripisuje nemaru i nezainteresiranosti, a zapravo se prerijetko postavlja pitanje je li sustav napravio sve da pomogne djetetu da ima jednake šanse kao svi, da bude motivirano i dobije poruku: Ti to možeš!  Pa tako s vremenom umjesto da propitkuju zašto im nisu bila ostvarena sva prava na obrazovanje, „… mladi napuštanje školovanja najčešće povezuju s vlastitim nedostacima ili nedostacima svojih obitelji, što znači da nesvjesno pristaju biti žrtve samoispunjavajućeg proročanstva” (Ilišin, Spajić Vrkaš, 2015). 

Pritom se možda na temelju podataka Eurostata čini da nemamo problem jer je u Hrvatskoj izrazito niska stopa mladih koji napuštaju školovanje, no „… naši mladi mentalno napuste škole, sjede i čekaju papir“ (iz istraživanja). Možemo li napraviti (još) nešto da ih osnažimo, da vjeruju u sebe, da prepoznaju svoje jake strane te pronađu načine kako se nositi s izazovima (u školi i izvan nje)?

Zatim je uslijedilo i terensko istraživanje u kojem je sudjelovalo 5 stručnjakinja, 15 nastavnika:ca i 15 učenika:ca putem fokusnih skupina, intervjua i online upitnika. Informacije prikupljene ovim putem dovele su do nekoliko zaključaka koje je bilo moguće podijeliti u sljedeće kategorije:

1. Zaključci o problemima u sustavu:

• inicijalno obrazovanje učitelja i učiteljica ne uključuje rad na temama socio-emocionalnog učenja i inkluzije, učitelji:ce se ne osjećaju dovoljno kompetentnima
• nedostatak podrške učenicima:ama i učiteljima:cama (nedovoljno stručnih suradnika:ca i stručnjaka:inja za mentalno zdravlje, podrška dostupna samo u velikim gradovima, edukacije koje organiziraju MZO i AZOO vezane samo za sadržaj; edukacije raznih organizacija često se plaćaju – nedostatak financijskih sredstava)
• nedovoljno se radi na rješavanju posljedica pandemije: veliki problemi s mentalnim zdravljem učenika:ca
• prenatrpan predmetni kurikulum
• neuvođenje GOO na državnoj razini (odluke na lokalnoj razini), nesustavnost
• previše učenika s teškoćama u jednom razredu – nemogućnost individualnog pristupa
• problemi strukovnih škola (imidž u društvu, podcijenjenost od strane učenika, neusklađenost upisnih kvota s potrebama tržišta, ukidanje općeobrazovnih predmeta u strukovnim školama, uskraćivanje stipendija)
• nemar lokalne i regionalne samouprave – inkluzija kao fokus na besplatan prijevoz i prilagodbu zgrada

2. Zaključci o problemima na razini škole:

• suradnja s roditeljima – ne pokazuju interes za uključivanje u život škole
• velik broj nastavnica:ka nije motiviran za dodatno obrazovanje, uvijek uključena aktivna manjina
• odnosi među nastavnicima:ama i odnos prema učeniku:ci kao objektu
• prepoznavanje uvijek istih ranjivih skupina dok druge ostaju neprepoznate
• niska motiviranost učenika:ca
• niska očekivanja nastavnika:ca od određenih skupina – tzv. samoispunjavajuće proročanstvo
• različiti pogledi nastavnika:ca i učenika:ca na potrebe učenika:ca – ne uzimaju se u obzir potrebe učenika:ca pri donošenju odluka

3. Što su nam rekli učenici:e

„Učitelji mogu reći da smo svi jednaki i imamo iste mogućnosti, ali iz naše perspektive mi to ne vidimo tako.“

“Stalno razgovaramo, svake godine imamo ankete i onda pitaju što nam treba, što bismo mogli promijeniti u školi. Ali nikad se ništa ne mijenja.”

• treba im „lijep plan ploče” i slični kreativni načini rada kako bi lakše učili
• da nastavnici:e (kod nastave na daljinu) sami snimaju videouratke koje im pošalju, a ne preuzimaju gotove – to pokazuje da je nastavniku:ci stalo do njih
• više rada na temama: suočavanje s tugom, stresom, strahom, ljutnjom; samopouzdanje, strah od javnog nastupa
• pravo na odmor
• jasni kriteriji ocjenjivanja
• radionice prilagođene potrebama razreda (često najviše sudjeluju oni učenici:e kojima nisu potrebne)
• osnažiti ih da traže pomoć i upoznati ih kome se mogu obratiti

Preporuke na temelju rezultata istraživanja

Što škole mogu učiniti da povećaju inkluzivnost?

1. Osigurati školsko okruženje koje je „prijatelj djece“ i što je više moguće prilagođenije razvojnim potrebama djece i mladih
2. Prilagoditi obrazovno okruženje na način da svi učenici  i učenice mogu pokazati u čemu su dobri i dobiti razvojnu povratnu informaciju
3. Razvijati metodičke kompetencije učitelja:ica kako bi poučavanje bilo prilagođeno razvojnim potrebama djece
4. Jačati glas i sudjelovanja raznolikih učenika:ca u Vijećima učenika, školskim projektima i donošenju odluka
5. Uložiti napor u uključivanje ranjivih skupina djece u aktivnosti (naročito onih koji nisu prepoznati kao ranjiva skupina, npr. učenice i učenike u procesu tugovanja, djecu manjinske pripadnosti, djecu iz obitelji koje prolaze krizu, djecu s poteškoćama mentalnog zdravlja, djecu s nejednakim socio-ekonomskim prilikama, djecu s poteškoćama učenja, djecu koja su izolirana ili žrtve vršnjačkog nasilja…)
6. Njegovati odnose učitelja:ica s učenicima:ama te poticati pozitivnu školsku klimu
7. Osigurati prilike za dodatan razvoj kompetencija učitelja:ica i stručne službe škole u temama inkluzivnosti, mentalnog zdravlja i socio-emocionalnog učenja
8. Uključiti roditelje i ponuditi im prilike za edukaciju i osnaživanje unutar škole
9. Brinuti o dobrobiti odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica: „Ako oni nisu dobro, ne mogu djeci pružiti sigurno i poticajno okruženje.”

Ono što svakako ulijeva nadu, a i podsjeća na veliku odgovornost i privilegiju nastavničke profesije, sažela je jedna od sudionica našeg istraživanja:

Djecu ne mijenjaju programi nego međuljudski odnosi, jer iz njih proizlazi volja učenika hoće li doživjeti učitelja i povjeriti mu se. I to je zapravo velika privilegija učitelja. 

Za više o ovoj temi te rezultatima istraživanja pogledajte:

Sažetak rezultata istraživanja (hrvatski jezik)

Rezultati online istraživanja s nastavnicima:ama i te Rezultati online istraživanja s učenicima:ama (hrvatski jezik)

Preporuke (hrvatski jezik)

Nacionalni izvještaj (engleski jezik)

Međunarodni izvještaj (engleski jezik)