Prostor oko ušća Kupe u Savu stoljećima je bio sjecište važnih puteva. Ta važna pozicija doprinijela je, između ostaloga, industrijskoj tradiciji grada Siska koja se danas oblikuje u duhu ekološke pravednosti. Učenici i kolektiv Industrijsko-obrtničke škole Sisak uhvatili su se u koštac sa suvremenim izazovima uz podršku projekta „Škole za ekološku pravednost”. Škola koja priprema automehatroničare, bravare, vodoinstalatere i elektroinstalatere pokazuje da se tehničke vještine i briga za okoliš trebaju nadopunjavati i da je to savršena prilika kako za razvoj ključnih i strukovnih kompetencija tako i za razvoj pozitivnog odnosa prema okolišu.
Vertikalna farma
Jedna od novijih aktivnosti koja je okupila učenike i nastavnike vezana je za vertikalnu farmu. Kroz europski projekt TEENS4GREEN učenici su zajedno s nastavnicima prije dvije godine izradili vertikalnu farmu koja je postala jedan od centara zelenih aktivnosti škole i koja služi kao rasadnik za začinsko bilje koje potom nalazi put do školskog vrta.
No, farma je i živi laboratorij u kojemu učenici prate nicanje sjemena, vode dnevnik rasta te uče o optimalnim uvjetima uzgoja biljaka u kontroliranom okruženju. Sjeme začinskog bilja posijano u farmi postaje sadnica koja u pravom trenutku odlazi u tlo školskog vrta, zaokružujući mali, ali važan ciklus od klijanja do cvatnje. Učenici koji svakodnevno rade s metalima, cijevima i strujnim instalacijama pronašli su u vertikalnoj farmi posve novu vrstu zadataka, ali i mogućnost da svoju struku promišljaju kroz odnos prema drugim bićima oko sebe.
Učenik Damjan Kopejtko iz 3.d ističe sljedeće: „Sadio sam i promatrao razvoj sadnica, pratio parametre za uzgoj, presadio biljke u školsko dvorište. U tehničkom smislu primijenio sam i proširio znanja struke, stekao agro znanja, razvio i osvijestio ekološku svijest. Kroz preciznu kontrolu parametara u vertikalnoj farmi pazio sam na svaku kap vode i svaki kilovat struje. Pametnim upravljanjem koje uključuje ventilaciju, vodu i toplinu smanjio sam ugljični otisak. Aktivnosti u farmi su bile nova, zanimljiva i poučna iskustva a znanja ću sigurno dijeliti drugima.“
Kružno gospodarstvo u praksi
U radionicama Industrijsko-obrtničke škole Sisak svakodnevno nastaju ostaci: komadi metala, odrezana cijev, bočice i dijelovi koje je pri redovnoj nastavi nemoguće u potpunosti iskoristiti. Umjesto da završe u kontejneru, ti su materijali dobili novu svrhu.
Tako učenici iz recikliranog metala izrađuju metalne ukrase za školski vrt koji kombiniraju estetiku i strukovnu vještinu, „metalne lojtre“ odnosno okvire za penjanje i pridržavanje cvijeća i začinskog bilja, i koševe za smeće koji vraćaju školi ono što joj je odavno nedostajalo: funkcionalne, lijepe i domaće izrade.
Školska zadruga ZIOŠI pokretač je ovog procesa. Zadruga potiče ekološku osviještenost kroz praktičan pristup: popravak umjesto bacanja, prenamjena umjesto kupnje novoga. Učenici u zadrugu ulaze s tehničkim znanjem i izlaze s nečim što nije navedeno u nastavnom planu: s osjećajem da je ono što su napravili vrijedno, korisno i lijepo.
Paralelno s metalnim radovima, učenici planiraju postavljanje sustava navodnjavanja „kap po kap“ za školski vrt i izradu spremnika za sakupljanje kišnice. U planu je postavljanje solarne rasvjete u dvorište. Sve su ovo primjeri kako se tehničko znanje učenika može pretočiti u konkretno ekološko rješenje.
Dvorište koje postaje dom
Od budućih planova, učenici i kolektiv škole žele se posebno usredotočiti na okoliš i dvorište škole. Želja je dvorište pretvoriti iz mjesta kroz koje se prolazi u mjesto u kojemu se boravi. Osobito je ovo važno ako se zna da je škola smještena u dijelu grada s više zelenila i slobodnog prostora nego što je uobičajeno za srednje škole.
Plan je da svakodnevnu brigu o prostoru preuzimaju razredi kroz Sate razrednih odjela. Male akcije čišćenja, redovite i trajne, trebale bi razvijati odnos učenika prema zajedničkom prostoru. Vijeće učenika bilo bi zaduženo za predlaganje sadržaja kojima bi se dvorište moglo obogatiti. Prostor koji je donedavno bio pozornica za odmore postaje polje djelovanja.
Također, u planu je pokretanje Eko centra škole, koji vode učenici viših razreda i koji mentoriraju mlađe učenike.
Struka koja razumije granice planeta
Grad Sisak i šira zajednica koji se još oporavljaju od potresa imaju u Industrijsko-obrtničkoj školi saveznika koji se aktivno pozicionira kao otvoreni centar znanja, spreman na suradnju s obrtnicima, udrugama, lokalnim poduzećima i građanima.
Škola kroz niz aktivnosti priprema učenike koji će biti majstori u svom području sa snažnim osjećajem za okoliš i prostor u kojemu svakodnevno borave. Osobito će biti svjesni kako se moramo ponašati u sustavu koji ima svoje granice kao što ga ima naš Planet.
Ravnatelj Ivan Vrbik o svemu kaže sljedeće: „Sudjelovanje u projektu ‘Škole za ekološku pravednost’ dodatno je osnažilo našu školu u nastojanju da učenicima, uz kvalitetna strukovna znanja, prenese i vrijednosti odgovornog odnosa prema okolišu. Vjerujemo da su upravo mladi ljudi nositelji pozitivnih promjena te da će znanja i iskustva stečena kroz ovakve aktivnosti primjenjivati tijekom cijelog života i rada. Naš je cilj odgajati stručnjake koji razumiju potrebe zajednice, poštuju prirodne resurse i svojim znanjem aktivno doprinose održivom razvoju.“
Industrijsko-obrtnička škola Sisak pokazuje da ekološka pravednost nije samo apstraktni koncept već je nešto što se živi svaki dan i što je dostupno svima koji su spremni pogledati oko sebe, primijetiti ono što se može popraviti, i posegnuti za alatom – baš kao što to svaki dan rade njezini učenici.
