Prava supermoć ne nalazi se u snazi, letenju ili nevidljivosti, nego u zajedništvu, prihvaćanju različitosti i spremnosti da jedni drugima pomognemo.
(učenici OŠ Fran Franković, Rijeka)
Svijet nikada ne izgleda isto kada ga gledamo tuđim očima. A koliko različitih načina gledanja na svijet postoji, pokazala su nam 183 rada pristigla iz više od 90 škola na ovogodišnji natječaj „Oboji svijet“. U susret Međunarodnom danu tolerancije, koji se obilježava 16. studenoga, nagrađujemo 26 radova 16. natječaja Foruma za slobodu odgoja.
Netko je svijet vidio kroz stih, netko kroz priču, strip ili kadar fotografije. Netko ga je snimio kamerom, uglazbio, pretvorio u društvenu igru ili složio od komadića slomljenog stakla. Netko je primijetio ljude i odnose među njima, netko ono što nas razlikuje, a netko sve ono što nam je zajedničko. Pitali su se što znači biti svoj, gdje je ravnopravnost već svakodnevica, a gdje je tek treba izboriti, kako je stići u novu školu i novu zemlju, što će biti s planetom koji dijelimo i kako sačuvati mir.
Što su nam djeca i mladi poručili kroz radove ove godine?
Prije svega, da je u redu biti svoj. Mnogi su radovi govorili o tome kako je teško nositi se s osjećajem da moramo biti savršeni ili da se moramo uklopiti, a poruka je bila jasna: ono što nas čini drugačijima nije mana koju treba skrivati, nego dio nas koji nas čini stvarnima i jedinstvenima.
Naši ožiljci, naše bolesti, mane i sve naše različitosti nisu naša slabost – one su ono što nas čini stvarnima, posebnima i jedinstvenima. Rođeni smo da budemo stvarni, a ne savršeni.
Govorili su i o ravnopravnosti. O tome da svaka djevojka i svako dijete zaslužuje isti pristup obrazovanju, sportu i snovima, i da sloboda kretanja i osjećaj jednakosti ne bi smjeli ovisiti o tome tko smo ni gdje smo rođeni.
Pisali su o tome kako je stići u novu školu, novi grad ili novu zemlju, i koliko može značiti jedna pružena ruka, razumijevanje ili kartica s prevedenim riječima. Svatko zaslužuje dom i priliku da bude prihvaćen. Govorili su i o ratu i gubitku doma, ali i o nadi da obitelji ostanu na okupu.
Kad bi dijete (koje je izbjeglica) ulovilo zlatnu ribicu, zaželjelo bi da nema rata, da obitelji žive zajedno i da ih nikakvo zlo nikada više ne može rastaviti.
Prepoznali su da klimatske promjene pogađaju sve nas, ali i da ih ne moramo bespomoćno prihvatiti: male svakodnevne korake smatraju početkom velikih promjena, a u slomljenome vide mogućnost da se stvori nešto novo.
Mir i zajedništvo, poručuju, mogući su unatoč razlikama i predrasudama. Ponekad počinju od jedne lijepe riječi ili zajedničkog trenutka nakon napornog dana.
Na kraju nas pozivaju da pogledamo oko sebe. Svatko od nas nosi svoje brige, strahove i priče koje ne pokazuje naglas, a ponekad je dovoljno samo prići, saslušati i pokazati da je netko prihvaćen.
Svatko ima svoju priču, osjećaje i probleme koje možda ne pokazuje drugima. Ponekad je dovoljno samo prići nekome, saslušati ga i pokazati mu da je prihvaćen.
Ove je godine komisija natječaja „Oboji svijet” sastavljena od: zaposlenika:ca Foruma, volontera, članova Skupštine FSO-a, predstavnika Ureda pravobraniteljice za djecu te Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nagradila 26 radova, koje donosimo u nastavku.
Čestitamo svim nagrađenim učenicama i učenicima, zahvaljujemo mentorima i mentoricama na podršci te svima koji su sudjelovali u natječaju i pokazali da vrijednosti slobode, jednakosti i zajedništva nisu apstraktne riječi, nego svakodnevna praksa i temelj društva u kojem želimo živjeti.
Popis nagrađenih radova
OBOJI SVIJET PJESMOM
Osnovna škola
Most
Učenica 4. b razreda Mara Raos uz mentorstvo Martine Mikulaš. Škola: Osnovna škola Ante Kovačića, Zagreb.
PORUKA RADA: Lijepa riječ gradi mostove.
Mucanje – moja najveća moć
Učenik 8. a razreda Gregor Ljevaković uz mentorstvo Ane Zerdin. Škola: Osnovna škola Lipik.
PORUKA RADA: Prihvati svoje “mane” i pretvori ih u vrline. Svi imamo nešto drugačije, ne trebamo se zbog toga skrivati niti umanjivati.
Srednja škola
Na valu mira
Učenik III.1 razreda Marko Šević uz mentorstvo Irine Marić. Škola: Tehnička škola Nikole Tesle, Vukovar.
PORUKA RADA: Moćni Dunav, div Vukovara svojim valovima neka Vukovarce spaja kao što spaja obale, gradove i države. Neka se ruke Vukovaraca međusobno isprepletu i ponovno budu snažne i ujedinjene. Vukovaru treba snaga, mir i zajedništvo.
OBOJI SVIJET RIJEČJU (priče)
Osnovna škola
Čudna rupa
Učenica 5. c razreda Leona Jakovac uz mentorstvo Marine Frlan – Jugo. Škola: Osnovna škola Fran Franković, Rijeka
PORUKA RADA: Druge trebamo prihvaćati bez obzira kakvi su ili kako izgledaju.
Novi početak
Učenica 8. a razreda Dora Fiškuš uz mentorstvo Melita Horvatek Forjan. Škola: Osnovna škola Marije Jurić Zagorke, Zagreb.
PORUKA RADA: Kad bi dijete (koje je izbjeglica) ulovilo zlatnu ribicu, zaželjelo bi da nema rata, da obitelji žive zajedno, da su roditelji, bake i unuci pod istim krovom i da ih nikakvo zlo nikada više ne može rastaviti.
Srednja škola
Mjesto za klupom
Učenik 3. c razreda Lionel Naimarević uz mentorstvo Lucije Dražić Šegrt i Anite Klarić. Škola: Srednja škola Ivana Lucića – Trogir.
PORUKA RADA: Ne bismo trebali suditi ljude na temelju prvog dojma ili ih svoditi na jednu osobinu (ne suditi knjigu po koricama). Svatko ima svoju priču, osjećaje i probleme koje možda ne pokazuje drugima. Ponekad je dovoljno samo prići nekome, saslušati ga i pokazati mu da je prihvaćen. Ne moramo se mijenjati kako bismo se prilagodili društvu, jer uz ustrajnost, vjeru u vlastite sposobnosti i podršku ljudi koji nas istinski razumiju možemo ostvariti svoje ciljeve i snove.
OBOJI SVIJET FOTOGRAFIJOM
Srednja škola
Terapijsko jahanje
Učenica 3. c razreda Nives Tuksar uz mentorstvo Lidije Bilbija. Škola: Ekonomska i upravna škola Osijek.
PORUKA RADA: Na konju ne osjećam ograničenja, ne vidim svoja kolica ni prepreke u hodanju, doživljavam potpunu slobodu pokreta i jednakost s drugima.
OBOJI SVIJET SLIKOM (strip)
Osnovna škola
Mirko i Žirko
Učenik 5. c razreda Ivano Lavrek uz mentorstvo Nine Dukić Srok. Škola: Osnovna škola “Sveti Matej” Viškovo.
PORUKA RADA: Svatko zaslužuje dom i priliku za prihvaćanje! Strip naglašava važnost pružanja prilike novim članovima zajednice (onima koji tek dosele i traže svoj dom) kako bi se osjećali uključeno, a ne izbačeno.
Error
Učenik 8. c razreda Patrik Mladinić uz mentorstvo Romane Lautar. Škola: Osnovna škola Čazma.
PORUKA RADA: Svaka boja vrijedi jednako.
OBOJI SVIJET KISTOM
Vrtić
Šar(mal)eni čuvari planete
Odgojno-obrazovna skupina djece u 2. i 3. godini uz mentorstvo Darije Cerovski i Zrinke Špoljarec. Dječji vrtić Vinkovci Područni objekt Mali princ.
PORUKA RADA: Koliko smo slični svi, a koliko različiti mi. Uhvatimo se za ruke svi, zajedno smo jači mi. Naši jedinstveni otisci u svijetu, neka čuvaju našu planetu. Ruka, ruci nek se smije, dok nas isto sunce grije.
Osnovna škola
I Zemlja želi živjeti!
Učenica 4. a razreda Evelin Gerić uz mentorstvo Marijane Ćorić. Škola: Osnovna škola “Prof. Blaž Mađer” Novigrad Podravski.
PORUKA RADA: Svakodnevno činimo male korake i ostvarit ćemo velike pobjede!
Obojimo svijet!
Učenica 7. a razreda Mia Han uz mentorstvo Marijane Benić, Ančice Eđed, Ivane Novak Kamenčak i Antonije Uldrijan. Škola: Osnovna škola “Mladost” Jakšić.
PORUKA RADA: Širi ljubav, a ne mržnju.
Srednja škola
After work peace
Učenik 4. b razreda Luka Leščić uz mentorstvo Maje Marović. Škola: Prva privatna gimnazija s pravom javnosti.
PORUKA RADA: Rad prikazuje dva radnika – jednu tamnoputu osobu bijelog ovratnika i bijelca plavog ovratnika. U centru djela jest svjetlo koje obasjava dvije krigle piva. Glave ljudi su mutne i bez ikakvih detalja tako da bi se bilo tko mogao zamisliti u njihovim pozicijama. Ideja djela je prikazati sljedeće: na kraju teškog i napornog dana možemo imati trenutak zajedničkog mira usprkos svim razlikama, predrasudama i mržnjama, koje su i dalje itekako prisutne.
Zajedničko korijenje
Učenica 4. b razreda Sara Petrak uz mentorstvo Maje Marović. Škola: Prva privatna gimnazija s pravom javnosti.
PORUKA RADA: Stablo čije korijenje obgrljuje Zemlju predstavlja planet koji svi dijelimo. Krošnju čine lica i ruke ljudi različitih boja kože, kose i izgleda koji se drže zajedno, svatko je slobodan biti svoj, a opet dio iste cjeline. S desne strane stablo gori u bojama vatre i užarenog sunca, kao podsjetnik na požare i klimatske promjene, koje ne pogađaju samo drveće nego sve nas. Mirna plava pozadina i zelena krošnja pokazuju da još uvijek možemo zaštititi ono što imamo, ako ostanemo povezani. Rad poručuje da su prihvaćanje različitosti, mir i briga za planet nerazdvojivi.
Rođeni smo da budemo svoji, a ne savršeni
Učenica 4. b razreda Lana Rojnić uz mentorstvo Željke Kondić Dabo. Škola: Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Pula.
PORUKA RADA: Sjećanje na najboljeg prijatelja i simbolika. Mladić u središtu slike prikazuje moga najboljeg prijatelja. Njega nažalost više nema i ne mogu ga vratiti, ali ono što me naučio, ostalo je zauvijek u meni – naučio me što uistinu znači biti svoj. Zato njegovo lice s ožiljcima i mramorna maska koju skida simboliziraju upravo taj prijelaz iz lažnog, nametnutog savršenstva u stvarnu, iskrenu i ranjivu ljudskost. On me naučio da se ne moramo skrivati iza maski kako bismo vrijedili. Moje vlastito iskustvo i borba s društvom. Ovu sam temu odabrala jer se i sama svakodnevno nosim s borbama koje drugi često ne vide. Imati rijetku bolest znači odrastati uz neprestana pitanja u glavi: „Što moram napraviti da bih bila prihvaćena u društvu?”, „Zašto me tako gledaju?” ili „Kako se moram promijeniti da bih se uklopila?”. Živimo u svijetu u kojem nas društvo i društvene mreže neprestano bombardiraju lažnim slikama „savršenstva”. Zbog toga često mislimo da moramo napraviti/popraviti sto stvari, promijeniti sebe i zadovoljiti tuđe kalupe samo da bismo izbjegli osuđivanje. Ali to nije istina. Poruka koju želim poslati. Baš kao što je moj najbolji prijatelj naučio mene, tako i ja ovim radom želim skrenuti pažnju svima ostalima: nitko od nas nije savršen. Naši ožiljci, naše bolesti, mane i sve naše različitosti nisu naša slabost – one su ono što nas čini stvarnima, posebnima i jedinstvenima. Rođeni smo da budemo stvarni, a ne savršeni.
Mi možemo
Učenice 4. c i 4. d razreda Lana Crnogorac i Nika Šćulija uz mentorstvo Ane Marije Plemenčić. Škola: Geodetska škola, Zagreb.
PORUKA RADA: Natječemo se. Čitamo. Učimo. Ostvarujemo snove. Govorimo naglas. Pomičemo granice.Na našoj slici djevojke su sve što žele biti. Dvije sportašice različite boje kože grle se nakon utrke jer se ne natječu jedna protiv druge, nego zajedno. Djevojke u knjižnici biraju znanje. Mlada žena u svečanoj togi stoji za govornicom i ne traži dopuštenje da progovori. Gimnastičarka se u skoku otima tami koja je okružuje. Ali ovo nije slika svijeta u kojem živimo, nego svijeta kakav bi trebao biti. U ovom trenutku negdje jedna djevojka ne smije u školu. Druga nikada neće trčati na stazi ni otvoriti knjigu, samo zato što je rođena na pogrešnom mjestu, u siromaštvu ili u državi čiji joj zakoni poručuju da manje vrijedi. Možda je i ona sanjala da postane liječnica, znanstvenica ili sportašica. Nitko je nije pitao. Zato „Sve možemo“ nije samo ohrabrenje. To je pitanje i zahtjev: neka to jednako vrijedi za svaku od nas!
OBOJI SVIJET DJELOM (kratki filmovi)
Osnovna škola
Superheroj
Učenici od 1. do 4. razreda uz mentorstvo Ivone Marešić, Lee Pogarčić, Petre Radmanović i Karin Terzić Margan. Škola: Osnovna škola Fran Franković, Rijeka.
PORUKA RADA: Prava supermoć ne nalazi se u snazi, letenju ili nevidljivosti, nego u zajedništvu, prihvaćanju različitosti i spremnosti da jedni drugima pomognemo. Svatko od nas ima svoje sposobnosti kojima može pridonijeti zajedničkom cilju, a ono što pojedinac ne može ostvariti sam, zajedno možemo pretvoriti u nešto veliko i posebno. Naš kratki film poručuje da nije potrebno biti isti da bismo pripadali istoj cjelini jer upravo naše razlike čine zajednicu bogatijom, snažnijom i ljepšom. Kada svatko pruži dio sebe, zajedno možemo stvoriti nešto što nadilazi mogućnosti svakoga od nas pojedinačno.
Pogledaj! Pitaj! Slušaj!
Učenici i učenice 6., 7. i 8. razreda uz mentorstvo Marija Kanižaja i Dijane Pasarić. Škola: Osnovna škola Strahoninec.
PORUKA RADA: Učenici svakodnevno dolaze u školu noseći vlastite brige, strahove i probleme, dok učitelji od njih očekuju koncentraciju i usvajanje gradiva. Film „Stani, pogledaj, pitaj“ nastajao je dugo kroz razgovore o brigama koje učenici svakodnevno nose sa sobom u školu. Željeli smo prikazati osjećaje i misli koje često ostaju neizgovorene.
OBOJI SVIJET Školski projekt
Osnovna škola
Svijet je lopta šarena, a Oroslavje njezina najljepša boja
Učenici 4.a i 4.b razreda uz mentorstvo Ksenije Pušćenik i Suzane Sadaić. Škola: Osnovna škola Oroslavje.
PORUKA RADA: Osvijestimo važnost uvažavanja različitih perspektiva unutar razrednog i šireg društvenog kolektiva, razvijmo empatiju kroz prepoznavanje i prihvaćanje potreba drugih (učenika s teškoćama, novih učenika, različitih kultura), potičimo suradničko učenje, timski rad i osjećaj zajedništva kroz izradu zajedničkog vizualnog produkta, osnažimo dječji glas i kreativno izražavanje kroz kombinaciju likovne i verbalne poruke.
Vijeće planeta Zemlje (društvena igra)
Učenici 4.b razreda uz mentorstvo Marine Arambašić i Ivane Kuna. Škola: Osnovna škola Ladimirevci.
PORUKA RADA: Igra „Vijeće Planeta Zemlje“ razvija toleranciju i održivi razvoj kroz iskustveno učenje, suradnju i preuzimanje različitih perspektiva. Učenici istražuju kako klimatske promjene utječu na ljude, životinje i prirodu te zajednički osmišljavaju rješenja koja promiču pravednost, solidarnost i brigu za planet koji dijelimo. Aktivnost potiče uvažavanje različitosti, razvoj empatije i aktivno građanstvo kao temelje odgovornog i održivog društva.
Srednja škola
Alati koji povezuju
Učenici Petar Kranjec i Jan Tominac 2. c razreda uz mentorstvo Kristine Vidak. Škola: Obrtnička škola Bjelovar.
PORUKA RADA: Rad „Alati koji povezuju” nastao je iz stvarne potrebe da se našem kolegi iz Ukrajine olakša svakodnevno učenje i praćenje nastave. Dolaskom u novu školu, učenik se suočio s brojnim izazovima, među kojima je i nepoznavanje hrvatskog jezika, osobito stručnih naziva alata i pribora potrebnih za praktičnu nastavu. Kako bi pomogli svojem vršnjaku, uključili smo se u izradu hrvatsko-ukrajinskih edukativnih kartica. Ovim radom želimo potaknuti međusobno razumijevanje, solidarnost i stvaranje školskog okruženja u kojemu se svaki učenik osjeća prihvaćeno, bez obzira na jezik kojim govori ili zemlju iz koje dolazi. Jer ponekad i mala pomoć može napraviti veliku razliku.
Aplikacija za vježbanje vrlina
Učenice Iva Granić, Sara Strahija i Hana Vuković 4. c razreda uz mentorstvo Srećka Djakovića. Škola: X. gimnazija Ivan Supek.
PORUKA RADA: Krepost se uči. Karakter se gradi. Čovjek se postaje.
OBOJI SVIJET GLAZBOM
Osnovna škola
Rap za bolji svijet
Učenici učenice 2.a razreda: Dijana Amić, Predrag Amić, Tea Amić, Dejana Čeran, Josipa Jurković i Emir Stojčević uz mentorstvo Patricije Hercog. Škola: OŠ Hinka Juhna Podgorač, PŠ Budimci.
PORUKA RADA: Važnost prihvaćanja različitosti, međusobnog poštivanja i zajedništva (tolerancije) kako bismo stvorili bolji svijet u kojem se nitko ne osjeća odbačeno.
Nismo isti
Učenik 3. razreda Toni Večera uz mentorstvo Luke Mlinarića, Lucije Kiš i Ivane Vlaisavljević. Škola: Tehnička škola Virovitica.
PORUKA RADA: Pjesma nosi snažnu poruku o prihvaćanju različitosti, zajedništvu i empatiji. Podsjeća nas da, iako dolazimo iz različitih sredina, koračamo različitim putevima i sanjamo različite snove, upravo te razlike obogaćuju naš svijet i povezuju nas. Poziva nas da rušimo zidove predrasuda, umjesto osuđivanja biramo razumijevanje, a umjesto isključivanja pružimo ruku prihvaćanja. Poručuje da različitost nije prepreka zajedništvu, nego njegova najveća vrijednost. Jer svijet postaje ljepši kada u njemu svatko može biti ono što jest, prihvaćen, poštovan i ravnopravan. Zajedno možemo graditi budućnost u kojoj ima mjesta za sve nas.
OBOJI SVIJET OSTALO
Srednja škola
Srce koje spaja
Učenice 1.odgojne skupine: Lea Kotur, Ema Marulić, Dora Modrić i Dorotea Stojaković uz mentorstvo Jelene Cetinje Vukelić i Ilijana Letice. Dom Učenika Sušak.
PORUKA RADA: Naš rad nastao je od komadića slomljenog stakla koje smo, umjesto da odbacimo, odlučili povezati u cjelinu. Vlastitim smo rukama izradili kalup u obliku srca i od krhotina stvorili simbol ljubavi, tolerancije, zajedništva i nade. Poput slomljenog stakla, i naš svijet nosi tragove lomova. Klimatske promjene, oluje, poplave, suše i druga nevremena ostavljaju posljedice na prirodi i ljudima, podsjećajući nas koliko smo svi povezani i koliko je važno međusobno se poštovati i pomagati. U trenucima kada priroda pokazuje svoju snagu, granice među ljudima postaju manje važne, a solidarnost i razumijevanje dragocjeniji nego ikada. Svaki komadić stakla u našem srcu predstavlja pojedinca – različitog, jedinstvenog i vrijednog. Tek kada se ti komadići povežu, nastaje cjelina koja ima novu ljepotu i snagu. Danju naše srce otkriva ljepotu prirode, zelenilo života i nadu u očuvanje planeta. Noću ono svijetli poput malog plamena u tami, podsjećajući nas da i u najtežim trenucima možemo biti svjetlo jedni drugima. Naša je poruka jednostavna: ne možemo uvijek spriječiti da se nešto slomi, ali možemo odlučiti što ćemo od toga stvoriti.
Kad se Trnoružica probudi
Učenici 4. razreda Karlo Hanižjar i Darian Krištofiki te učenica 3. razreda Lejla Ćatić uz mentorstvo Marine Pavičić. Škola: Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice.
PORUKA RADA: Nakon provedene ankete o čitalačkoj kulturi i književnim junakinjama koje nadahnjuju odlučili smo istražiti ima li i u našoj sredini djevojaka i žena koje su odvažne i inspirativne. Što smo otkrili? Tko su one? Poslušajte!
