Šume i brežuljci okružuju Pregradu i njezinu okolicu. U takvom okolišu, kojim dominira Kunagora, Osnovna škola Janka Leskovara pridružila se projektu „Škole za ekološku pravednost”, nastavljajući put koji je škola zapravo davno započela – put na kojemu je priroda već dugo dio nastave, a ne dodatak njoj.
Dan kad je šuma postala učionica
Dan planeta Zemlje škola je ove godine obilježila usponom na Kunagoru, a šuma im se tog dana, kako sami kažu, nije samo pokazala, nego im je i progovorila. Drveće je nudilo tragove za male Detektive biljaka, otisci životinjskih tragova u zemlji pretvarali su se u misterije koje je trebalo riješiti, a svaki šum lišća bio je poziv na znatiželju. S gipsom za izradu otisaka tragova u ruksacima i s obrocima bez otpada spremljenima za put, učenici su tog dana hodali, promatrali i stvarali, ali i uživali u prirodi, šumi i pogledu s Kunagore. Radionice posvećene ekološkoj pravednosti dodatno su obogatile dan naglašavajući pravednost, odgovornost i kreativnost. Do kraja dana učenici nisu samo naučili nešto o prirodi – naučili su zajedno s njom, a Kunagora je još jednom potvrdila da učionica na otvorenom nije bijeg od škole, nego jedan od njezinih najsnažnijih oblika.
Učenici petih razreda bili su posebno oduševljeni. „Najbolji dan ikad – volim biti u prirodi!”, naglašava Dorian. Noa poziva: „Ovako bismo trebali učiti barem jednom mjesečno”, a Teo zaključuje: „Toliko je zabavno učiti vani. Lakše je i ljepše nego biti u učionici – pogotovo na ovako lijep dan.”
Pravila, ne izuzetak
Kunagora nije jednokratni izlet, nego dio ritma škole. Uz nastavu na otvorenom, svakodnevicu škole obilježavaju i eko-patrole koje brinu o dosljednom razvrstavanju otpada, rutine štednje energije i vode koje su postale dio razredne kulture te natjecanja u broju prehodanih koraka koja učenike i radnike potiču na aktivniji život i na kretanje koje je manje ovisno o automobilu.
U školi se osobito brine da se nastava Prirode redovito odvija izvan učionice, među drvećem, potocima i tlom. Učenici mjere svojstva vode i uče o njezinoj ulozi u ekosustavu, promatraju zrak i fotosintezu te otkrivaju kako šume stvaraju kisik, a kroz slojeve tla i humus spoznaju temelje plodnosti. Priroda tako postaje suučitelj, a znatiželja prerasta u znanje.
Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške izvana. Škola intenzivno surađuje s nizom lokalnih dionika: planinarske i gljivarske udruge redovito dijele svoje znanje o šumi i planini, a roditelji se uključuju u radionice i akcije.
Osobito se radi na poticanju učeničkog vodstva – kroz eko-patrole, učenička vijeća i projektne timove – kroz koje se učenicima daje stvaran prostor da preuzmu inicijativu, donose odluke i sami predlažu rješenja. Oni ne samo da sudjeluju, oni vode.
Učiteljice koje su vodile aktivnosti na Kunagori ističu kako je taj dan pokazao ono što se u školi već dugo vjeruje, a to je da učenici najviše rastu kada im se dopusti da uče u stvarnom, živom okolišu:
„Na Kunagori su bili hrabriji, znatiželjniji i kreativniji nego ikad. Priroda ih jednostavno pokrene. Kad im damo prostor da istražuju, oni preuzmu inicijativu, postavljaju pitanja i sami pronalaze odgovore. To je učenje koje ostaje.”
Prema kulturi odgovornosti prema prirodi
Kroz sve ove aktivnosti, Osnovna škola Janka Leskovara pokazuje da učenje ne mora ostati u učionici i da priroda, kad joj se da prostora, sama postaje najbolji nastavnik. To je škola u kojoj glas svakog učenika ima težinu, u kojoj su obitelji partneri, a ekološka pravednost polako, ali sigurno postaje dio svakodnevice – ne kao projekt koji se provodi, nego kao način na koji se škola već ponaša.
Kako to sažima ravnateljica škole: „Ovo nije projekt koji provodimo – ovo je način na koji se ponašamo. U našoj školi učenici, učitelji, roditelji i lokalna zajednica zajedno stvaraju kulturu odgovornosti prema prirodi. Učenje izvan učionice nije iznimka, nego dio našeg identiteta.”
