Poznata međimurska popevka pjeva o lijepom i zelenom Međimurju. Stoga ne iznenađuje da je upravo u tom kraju, u Donjoj Dubravi, odmah pored Drave, osnovna škola koja ekološku pravednost ne uči samo iz udžbenika, nego je i djelatno živi. Osnovna škola Donja Dubrava, s 206 učenika, pridružila se projektu „Škole za ekološku pravednost” s jasnom vizijom: da cijela škola ravnopravno i zajednički doprinosi brizi o zajedničkom okolišu. U nastavku je nekoliko njihovih priča o ekološkoj pravednosti.
Eko kutak i boce koje grade prostor
Odmah na ulazu, u holu škole, nalazi se eko kutak: otok za sortiranje otpada s motivirajućim natpisima i boce. Skupljanje plastičnih boca nije samo ekološka aktivnost, nego i financijski projekt kojim upravljaju sami učenici. Na Vijeću učenika odlučuje se što će se od prikupljenih sredstava kupiti za zajednički prostor. Taj mehanizam, u kojemu ekološko ponašanje izravno poboljšava mjesto u kojemu svi borave, jedan je od najrječitijih primjera onoga što ekološka pravednost u praksi znači.
Od sjemena do zanimljivih predmeta
Negdje između učionice i šumske poučne staze „Vrata pažuta“ odvijaju se zanimljive aktivnosti učeničke zadruge. Učenici sade i njeguju ljekovito i začinsko bilje u kamenjaru, beru listove i cvjetove, suše ih i na kraju destiliraju kako bi dobili eterično ulje. Od tog ulja nastaju sapuni, melemi, kreme, mirisni jastučići protiv moljaca i dekorativni predmeti koji pronalaze put do lokalne zajednice. Učenici tako sudjeluju u cijelom lancu koji počinje sjemenom i završava predmetom u nečijoj ruci, kombinirajući mnoge sadržaje iz nastavnih predmeta, ali učeći i odgovornost u jednom te istom koraku. O tome što taj proces učenicima donosi govori Renata Heric, učiteljica voditeljica učeničke zadruge: „Kroz rad u učeničkoj zadruzi učenici su imali priliku pratiti cijeli proces – od sadnje i njege ljekovitog bilja do izrade gotovih proizvoda. Tako su naučili da prirodni resursi imaju vrijednost te da odgovornim korištenjem možemo stvarati korisne proizvode uz poštovanje prema prirodi. Posebno nas veseli što proizvodi nastali u školi pronalaze put do lokalne zajednice.“
Stara odjeća, novi predmet, nova misao
Šesti razred dobio je poseban zadatak: donijeti stare odjevne predmete i od njih napraviti nešto novo. Kroz radionice posvećene tzv. brzoj modi – trendu koji potiče preveliku potrošnju i bacanje odjeće – učenici su se prvo upoznali s problemom, a zatim predlagali rješenja. Stare traperice, zavjese i plahte pretvaraju se u eko vrećice ukrašene prirodnim materijalima, a jastuke punjene recikliranim tekstilom preuzima azil za napuštene životinje. Nastavnici prate i podržavaju proces, no učenici su ti koji donose odluke: što će se iskoristiti, što će otići u Socijalnu zadrugu Humana Nova iz Čakovca na daljnju obradu i kako će gotov predmet izgledati. Kakav je učinak tih radionica primijetila je i Monika Kanižaj Silaj, učiteljica biologije i kemije: „Aktivnosti vezane uz brzu modu pokazale su učenicima da održivost nije samo teorijski pojam. Od stare odjeće izrađivali su eko vrećice i jastuke za azil za napuštene životinje te su kroz vlastiti rad shvatili da predmet koji bismo bacili može dobiti novu vrijednost. Najveća promjena bila je kada su sami počeli predlagati nove načine ponovne uporabe materijala.“
Svaki razred priča svoju eko priču
Sljedeća aktivnost osmišljena je s ciljem uključivanja svih razreda škole, tako da ničija eko priča nije izostavljena. Tako su, primjerice, prvašići crtali svoj idealni park s čistim zrakom, zelenom travom i košem za smeće. Učenici drugih razreda smišljali su strip s junakom koji traži pravedna rješenja za prirodu. Četvrtaši su slušali priču o dječaku čiju rijeku zagađuje tvornica, a nastavak priče sami su pisali. Osmašima je bila povjerena najozbiljnija uloga: ekološki marketing. Izrađivali su plakate i natpise te su snimali video poruku za lokalnu zajednicu. Svi ti radovi završavaju na školskim panoima ili u prostoru škole, tvoreći živi, promjenjivi katalog ekološke osviještenosti.
Kako sve te aktivnosti izgledaju iz njezine perspektive, opisuje ravnateljica škole Mirjana Ribić: „Kao ravnateljica, najvećim uspjehom projekta smatram to što su učenici preuzeli inicijativu. Danas više ne razgovaramo samo o zaštiti okoliša nego svakodnevno svjedočimo njihovim prijedlozima, akcijama i odgovornom ponašanju. Upravo ta spremnost učenika da djeluju i mijenjaju svoju okolinu najbolji je pokazatelj da projekt ostvaruje svoj cilj.“
Ravnopravno dvorište
Školu polaze učenici različitih nacionalnosti, a gotovo petinu čine djeca romske nacionalne manjine. Zato su sve planirane aktivnosti osmišljene tako da uključuju sve učenike jednako, jer ekološka pravednost bez socijalne pravednosti ostaje nepotpuna. Učenici koji sudjeluju, bez obzira na podrijetlo, postaju glasnici promjene i u svojoj obitelji i u susjedstvu.
Kroz sve ove aktivnosti, ova škola uz Dravu aktivno pridonosi izgradnji odnosa poštovanja i odgovornosti prema prirodi, prema Dravi, ali i prema drugima, gradeći zajednicu koja isto tako želi čuvati „lepo, zeleno Međimurje”.
