Ova školska godina ostavila je na sve nas veliki trag. Bila je to godina izazova, suočavanja, ali i zajedničkih pokušaja da obrazovanje u Hrvatskoj učinimo osjetljivijim na potrebe djece, uključivijim i sigurnijim.
Godinu smo započeli apelom za sretne i sigurne škole, u kojem smo pozvali na važnost prepoznavanja uloge obrazovanja kao procesa koji mijenja živote djece na bolje.
Obilježili smo Dan učitelja, podsjećajući na uvažavanje njihova glasa, pozvali na njegovanje kulture povjerenja i suradnje, autonomije, kulture u kojoj se učitelje poštuje i cijeni unutar i izvan učionice.
Pratili smo sve veći broj i sve težih oblika vršnjačkog nasilja te sputanost sustava koji traži i teško nalazi rješenja – i za djecu s problemima ponašanja, i za njihove vršnjake koji osjećaju posljedice. Okupili smo grupu stručnjakinja koje su dale svoju analizu stanja i ponudile moguća dugoročna rješenja kroz tekst: Jesmo li pali na procedurama?.
Ova je nastavna godine također bila obilježena eksperimentalnim provedbama Cjelodnevne škole i Modularne nastave – reformi koje su nam još jednom pokazale da je za stvarne promjene potrebno više vremena, kvalitetna priprema i adekvatan profesionalni razvoj te ulaganje u kompetencije i suočavanje s promjenama. Odjeci ovih reformi obilježit će svakako i sljedeću školsku godinu.
Ujedno, modularna je nastava bila jednom od glavnih točaka pregovora u nizu štrajkova u obrazovanju ove godine, kad se vidjelo da ubrzane i nepripremljene promjene u sustavu, u kombinaciji s najavom “ocjenjivanja uspješnosti rada” te postojećim primanjima odgojno-obrazovnih radnica i radnika, stvaraju dodatna nezadovojstva i frustracije, o čemu smo pisali u našoj objavi “Vrijeme je za promjene”.
Drugo polugodište započeli smo u posve novim okolnostima, nakon tragedije 20. prosinca – ubrzo su uvedene različite sigurnosne mjere, no znamo da su zaključana vrata samo mali dio velike i složene slike: mentalno zdravlje, dobrobit i osjećaj sigurnosti djece i mladih – ali i odraslih – zahtijevaju sustavne, povezane i dugoročne odgovore.
Čitavu smo godinu posvetili pitanjima: Kako gradimo školsku zajednicu u kojoj se svi osjećaju sigurno? Kako učimo nenasilje, povjerenje i empatiju? Kako uključujemo svakoga, a ne isključujemo one koji su najranjiviji?
Na ta smo pitanja odgovarali konkretnim akcijama: edukacijama i resursima za dijalog, nenasilje i sigurnost; programima za mentalno zdravlje, otpornost i inkluziju; jačanjem suradnje škole i obitelji; osnaživanjem mladih za djelovanje u zajednici, klimatsku pravdu i rodnu ravnopravnost; uključivanjem ranjivih skupina u obrazovanje; te podrškom školama u razvoju preventivnih programa i provedbi građanskog odgoja.
Govorili smo i pisali o tome kakve škole djeca i mladi trebaju danas – kroz poruke povodom Dana obrazovanja. Izrazili smo zabrinutost, ali i uvjerenje da promjena nije samo moguća, nego i nužna. U tom duhu smo poručili:
Vrijeme je da se izmijeni paradigma odgoja i obrazovanja – vrijeme je za ponovnu izgradnju povjerenja u sustav – a sustav mora pokazati da se može nositi s izazovom vodstva.
Ostaje nam čuti glas same djece – poslušati njihove poruke – što smo činili kroz naš godišnji natječaj Oboji svijet. Između brojnih poruka razumijevanja i zajediništva, poručili su nam:
Optimizam i dalje postoji, a za njega se svi jednako trebamo boriti.
Forum za slobodu odgoja ostaje predan radu sa školama, učiteljima, ravnateljima i učenicima, u stvaranju prostora gdje su povjerenje, sigurnost, dijalog i jednakost stvarne vrijednosti – ne samo riječi.
Zahvaljujemo svima koji su s nama ove godine radili, učili, stvarali i vjerovali.
Želimo vam mirno i ispunjujuće ljeto.
Srdačno,
tim Foruma za slobodu odgoja
