Izjava uz početak nove školske godine: Ovo nije godina “povratka na normalno”, normalno više nije dovoljno dobro

Podijeli

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

Na početku smo nove nastavne godine.

Nakon godinu i pol života u pandemiji, dugih razdoblja zatvaranja i nastave na daljinu, a u nekim dijelovima Hrvatske i života s posljedicama razornog potresa počinje još jedna izazovna i nepredvidljiva nastavna godina za učenike, učitelje i nastavnike tako i za roditelje.

Podrška svakom djetetu sad je važnija od ocjena

I dok se učenici vraćaju u škole trebamo razmišljati o posljedicama života u dvostrukoj krizi kako na njihovo učenje tako i na njihovo mentalno zdravlje, motivaciju, socijalizaciju i odnose.

Već sada nam brojna istraživanja govore kako je pandemija negativno utjecala na većinu učenika. Ustanove koje rade s djecom i mladima bilježe sve veći broj učenika kojima je potrebna dodatna psihološka podrška, a sve će više biti i onih učenika s kojima će trebati raditi na obnovu navika učenja i razvijanje motivacije.

Znamo i da je za učenike najbitnije da su fizički u školi, da su odgojno-obrazovni radnici svjesni svih izazova, problema i poteškoća, da postoji razumijevanje i podrška za učenike s kojima je potrebno dodatno raditi na radnim navikama i poticanju motivacije.

U svemu ne smijemo zaboraviti i na učenike koji dolaze iz ranjivih skupina: učenici koji ne žive niti u materijalnim niti obiteljskim uvjetima poticajnima za učenje i rad, učenici s područja Sisačko-moslavačke županije koji i dalje žive u kontejnerima, koji nemaju radni stol niti adekvatan prostor za učenje. U Hrvatskoj je takve djece jako puno i njima je pomoć i podrška svih nas potrebnija nego ikada.

Sve ovo je važno imati na umu, biti osjetljiv na potrebe i probleme učenika te na njih odgovoriti sustavno i kvalitetno s odgovarajućim oblicima podrške na svim razinama. Vrlo je važno da svi sustavi i stručnjaci unutar tih sustava aktivno surađuju na identifikaciji problema i razvoju adekvatnih odgovora i podrške.

“Povratak na normalno” ne smije biti povratak na loše aspekte prošlosti.

Lekcije iz dvostruke krize

Ova dvostruka kriza ukazala je na niz zastarjelih i nepotrebnih praksi, naglasila je neke probleme sustava te ubrzala neke druge.

Pokazalo se kako je nepotrebno inzistiranje na unaprijed definiranom opsežnom gradivu i jednoličnom načinu poučavanja te kako je važno dati veću autonomiju učiteljima koji mogu samostalno odrediti temeljne kompetencije potrebne učenicima.

Pokazalo se kako prenatrpani dnevni rasporedi dio učenika stavlja u nemoguće uvjete putovanja do škole i natrag ili su rasporedi neusklađeni s njihovim temeljnim potrebama za snom, odmorom i tjelesnom aktivnosti.

Pokazalo se da “trčanje” kroz sadržaj, ishode i ocjene nema nikakvog smisla i da koncept u kojem baš svi učenici uče baš sve isto tako nije utemeljen u stvarnost.

Pokazalo se kako vrlo često zaboravljamo dati učenicima glas u važnim pitanjima vezanima za školu i njihovo obrazovanje.

Pokazalo se koliko je važna suradnja škole i roditelja i uključenost roditelja u odgoj i obrazovanje učenika u ovakvim teškim situacijama.

Pokazalo se da je u ovakvim situacijama iznimno važna sustavna i kvalitetna potpora i podrška odgojno-obrazovnim radnicima u obliku jasnih i pravovremenih uputa i smjernica te stručne podrške.

Ove i druge lekcije iz dvostruke krize trebaju biti temelj i poticaj da se konačno pristupi javnoj raspravi o filozofiji odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj što bi trebalo potaknuti svrsishodnu reformu sustava.

Nova i stara pitanja

Nova školska godina uvijek aktualizira i druga pitanja na koja odgojno-obrazovni sustav mora što prije naći sustavno i kvalitetno rješenje.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se odgojno-obrazovni sustav odrediti prema nekim aktualnim pitanjima:

Kako će sustav odgovoriti na znanstveno utvrđenu potrebu za političkim, ljudsko-pravnim i građanskim opismenjavanjem učenika?

Koji će odgovor biti na sve veću potrebu da se u odgojno-obrazovnim ustanovama uspostavi sustav adekvatnog odgovora na spolno uznemiravanje i rodnu neosjetljivost?

Kako će sustav osigurati pružanje jednake mogućnosti djeci koja odrastaju u siromaštvu?

Ima li sustav zaštite djece dovoljno snage i hrabrosti za refleksiju i kritičko promišljanje o vlastitim slabostima i propustima?

Je li odgojno-obrazovni sustav spreman ozbiljno čuti glas djece kao važnih i ravnopravnih dionika procesa obrazovanja?

Kako će sustav odgovoriti na sve veći nedostatak odgojno-obrazovnih radnika u pojedinim područjima te kako će spriječiti odlazak onih koji se nakon iscrpljujućih godina dvostruke krize spremaju otići iz škola?

Uz gore popisana pitanja tu su i izazovi uvođenja cjelodnevne nastave, izgradnje infrastrukture, ulaganja u učitelje i nastavnike itd.

Škola – središte zajednice i mjesto suradnje za dobrobit djece

Ipak, ono čega će se djeca sjećati i ove školske godine bit će vjerojatno nešto puno osobnije: prvi dan škole i kako su dočekani, podrška učitelja, društvo prijatelja, omiljeni učitelji, najdraži predmeti, atmosfera u razredu, nove knjige, osjećaj zajedništva. Sve ono što čini školu jedinstvenim mjestom, možemo reći, središtem jedne zajednice.

Svim odgojno-obrazovnim radnicama i radnicima želimo sretan početak nove nastavne godine sa željom da održavaju nastavu uživo i da stalno imaju na umu kako su u vremenima krize upravo oni ti koji djeci i mladima pružaju privid koliko toliko normalnog života. Pozivamo ih da imaju razumijevanja za sve izazove s kojima se učenici vraćaju u školske klupe nakon dugih perioda učenja na daljinu i smanjenog kontakta sa svojim vršnjacima.

Roditelje pozivamo da ove godine s posebnom pažnjom i predanošću prate rad i učenje svoje djece, da aktivno traže suradnju s odgojno-obrazovnim radnicima u školama kako bi školovanje svakog djeteta u vremenima krize bilo što manje stresno i zahtjevno.

I na kraju, svim učenicima i učenicama želimo puno uspjeha, radosti i veselja u školi!

Ova web stranica zahtijeva kolačiće kako bi pružila sve mogućnosti. Korištenjem ove web stranice vi se slažete s pravilima njihove uporabe.