Petra Markan, 2. r., Srednja škola Ivana Trnskog, Hrvatska Kostajnica

Nalazim se u dječjem parku pored svoje zgrade. Sjedim na klupi i razmišljam. U pozadini mojih misli je dječji smijeh, vika: „Ja ću prvi!“ Uglavnom, sve ono što možete čuti u dječjem parku. Odlučila sam ih pitati vesele li se školi. Što mislite kakvi su odgovori prevladali? Većina je odgovorila da ne želi u školu i da se još žele igrati. Sad dolazi još jedno pitanje. Zašto djeci, čim spomenete školu, odmah na pamet pada kraj igre? Možda jer su to čuli od starije djece koja su u školi ili jer im roditelji to govore. Zašto bi se djeci uskratila igra ako idu u školu?

Svima je poznato da je škola „odgojno-obrazovna ustanova“ itd. Ali što ako bismo u tu definiciju dodali pridjev zabavna? Mislim da bismo svi bili zainteresiraniji, ali možda i ne. Napokon dolazimo do glavne teme. Kakva je to moja škola iz snova? Zatvorite oči i zamislite ovu situaciju. Ulazite u školu… Samo malo, kako sam zamislila da čitate zatvorenih očiju? Uglavnom, glumite da ste zatvorili oči. Idemo ispočetka. Ulazite u školu, čujete razne glasove, to su učenici na hodnicima škole, prave škole, a ne neke virtualne. Učenici komentiraju novi početak, svoje pustolovine tijekom karantene, ljetnih praznika, a i iskustava s online nastave. U redu, sad je dosta zamišljanja, možete otvoriti oči. ? Kao što ste mogli primijetiti, odnosi u školi su vrlo dobri, odlični. Svatko sa svakim. Dobro, naravno da to ne trebamo očekivati, ali barem nema loših odnosa i prepiranja, tko se ne voli, ne razgovara. Čujete li zvono? Ne, naravno da ne čujete, ali barem se pravite da čujete, hvala! Učenici ulaze u učionice. Danas imamo jedan od novih predmeta: Mislim. To je predmet na kojem svatko ima pravo iskazati mišljenje bez ismijavanja te pokazati neke igre za zabavu koje se njemu sviđaju. Zatim Pokazujem. To je predmet na kojem se čine dobra djela; pomaže se ljudima i životinjama. Još jedan predmet koji jest posljednji, ali ne i manje važan, a to je Razumijem. To je predmet na kojem učenik pomaže svome prijatelju iz razreda da razumije neki predmet, svi znamo da će vršnjak vršnjaku bolje nešto objasniti nego profesor. S tim predmetima učenik bi trebao shvatiti da je lijepo pomagati i biti nekome pokazatelj da se dobro dobrim vraća. Škola bi bila organizirana tako da si svatko može pronaći kutak za razmišljanje, zabavu, odmor i druženje. Profesorima bi bilo lakše voditi nastavu jer bi učenici s tim novim predmetima, a pogotovo s predmetom Razumijem, shvatili da ni profesorima nije lako. Svi bi voljeli ići u školu. Možda zvuči nemoguće, ali nikad ne reci nikad.

Nadam se da vam se svidjela moja škola iz snova. Nije pretjerana, ali je dosta dobra i drugačija od ostalih, zar ne? Svi znamo da je to škola iz snova, a snovi ne traju vječno i jednom se moramo probuditi, a jednom možda i ne mora biti, vidjet ćemo…