Search
Close this search box.

„Usamljen sam, nemam s kime razgovarati“ – stručnjaci govore o mentalnom zdravlju mladih

Podijeli

Na projektu „Let’s Talk“ travanj i svibanj nam protječu u planiranju i provedbi akcijskog istraživanja o mentalnom zdravlju mladih iz perspektive stručnjaka koji s njima rade u prevenciji i očuvanju, ali i u podršci kroz različite psiho-socijalne tretmane.

Kako se mladi (u dobi od 15 do 25) u Hrvatskoj osjećaju zadnje dvije godine, jesu li se problemi s kojima dolaze na psihosocijalni tretman promijenili u odnosu na vrijeme prije pandemije, pokazuju li mladi razlike u manifestiranju problema s obzirom na rod i spol te koji su prijedlozi za rodno osjetljive programe prevencije i intervencije, saznajemo kroz intervjue s različitim stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem mladih (savjetovateljima, školskim psiholozima, terapeutima i dr.), ali i kroz fokusne grupe sa samim mladima. Zanimljivi uvidi koje su nam do sad stručnjaci dali iz svog iskustva, uz one koje smo očekivali – da je pandemija višestruko negativno utjecala na mlade i to posebno na njihovo mentalno zdravlje – je i to da smatraju kako kao društvo nismo mlade (posebno za vrijeme pandemije) prepoznali kao dio rješenja i potencijal za konstruktivan utjecaj u vrijeme krize, nego nasuprot tome, prevladavao je pogled na mlade kao na neodgovorne pojedince koji se jednostavno moraju prilagoditi ograničenjima s kojima se društvo susrelo. Posebno je primjetan velik porast osjećaja usamljenosti i izoliranosti kod sve većeg broja mladih – nemaju osjećaj da mogu s nekime razgovarati, pa onda ni ostvariti blizak odnos. Prema mišljenju ispitanika, problem je to s kojim ćemo se tek trebati naučiti nositi u radu s mladima. Također, zanimljiv uvid u spolno-rodne razlike odnosi se na to da oni mladi koji žive u skladu s očekivanjima društva i ustaljenim rodnim ulogama, lakše se nose sa životnim nedaćama. Ipak, i u tim slučajevima dolazi do poteškoća u mentalnom zdravlju, ponajviše u nošenju s unutarnjom prazninom i traženjem dubljeg smisla u životu. Također, iz razgovora sa stručnjacima, potvrđuju nam se i hipoteza da djevojke i mladići podjednako pate od problema, ali da se one razlikuju u načinu njihova subjektivnog doživljavanja, pri čemu su djevojke usmjerenije na analizu i smisao, a mladići na konkretnije rješenje određenog problema.

U ovoj fazi projekta zanimale su nas i potrebe nastavnika, stručnih suradnika i drugih važnih osoba koje s mladima rade u programima formalnog i neformalnog obrazovanja, pa smo održali i konzultativni sastanak sa skupinom koja se sastoji od odgojno-obrazovnih radnika:ca različitih profila. Ono što smo donekle znali, ali i potvrdili tijekom ovog sastanka je da su potrebe u ovom dijelu podrške mladima velike, da su poteškoće veće nego prije i da je potrebno djelovati na nekoliko razina – prevencija, prepoznavanje, destigmatizacija problema mentalnog zdravlja, ali i što većem broju odgojno-obrazovnih radnika:ca omogućiti razvijanje konkretnih vještina i učenja metoda rada s mladima kako bi se o temi mentalnog zdravlja pričalo na adekvatan i konstruktivan način – u razredu, školi, ali i u stručnoj i široj javnosti. Izuzetno je važna i podrška Hvala našoj konzultativnoj skupini koju planiramo i dalje uključivati u pripremu idućih aktivnosti.

Kroz svibanj i lipanj nastavljamo s intervjuima i fokusnim grupama, te pisanjem izvješća s nalazima i preporukama.

Projekt se provodi uz podršku Erasmus + programa Europske unije.

Ova web stranica zahtijeva kolačiće kako bi pružila sve mogućnosti. Korištenjem ove web stranice vi se slažete s pravilima njihove uporabe.